Sabaton - The Great War (2019) Serbian / English review

WHERE IS THIS GREATNESS I'VE BEEN TOLD?

Svim srcem navijam za napad i probijanje u Oblast 51. Pored svih svetskih misterija i tajni koje ćemo saznati, elijenističke kulture i tehnologije, Tesline zabranjene izume, gde je Molderova sestra, saznaćemo i ono najbitnije. Šta je entitet koji se predstavlja kao Joakim Broden i sa koje planete je došao? Jer činjenica kad neko napiše ovakav, deveti - mejdeni stali posle sedmog - album, tu već više nisu čista posla. Dakle, da sumiramo u jednoj rečenici.
Čekao sam tri jebene godine i zadržavam svako pravo da ne budem objektivan. E sad....."Veliki rat".
Već nakon "Heroes" albuma sam se trudio da budem realan i očekivanja smanjim na minimum, jer, budimo objektivni, sve dobre ideje moraju da presuše jednom. Od "The last stand"-a sam očekivao 50-50 album što se kvaliteta pesama tiče i sa tom brojkom bih bio i više nego zadovoljan. Nakon što sam se spektakularno zajebao, a album ispao 80-20 u korist fenomenalnosti, jedino logično je bilo da novi album makar polovično (opet) ispuni očekivanja. Jesam li u pravu? Spektakularni zajeb, ovoga puta je dostigao epske razmere i silovito me šutnuo u predelu stomaka, pritom zakačivši moje nezaštićene mošnice. Iz grča i kašljanja, ulazimo u sam "Veliki rat".
Spekulacije o tematici su sa moje strane bile šarenolike. Za nešto sam predpostavljao da će biti, a za nešto se nadao. Nešto što sam predpostavljao se ostvarilo, a ono što sam se nadao ostalo je u obliku suze u krajičku oka. Kao što sam naslov govori, priče su iz Prvog svetskog rata, a za razliku od "Carolusa" ili "TLS"-a, alum ni na jedan način nije konceptualan. Bend je za ovu priliku odabrao najzanimljivije priče iz tog perioda i pretočio ih u jedanaest numera.
Muzički "The Great war" na prvo slušanje predstavlja klasični Sabaton album. Horski refreni, jaki, distorzirani rifovi sa klavijaturom kao potporom i vokal koji me tera da se skinem go, namažem plavom bojom, obučem kilt i dok viltam mačem urlam Freeeedom sa izraženim škotskim akcentom. No, da budemo malo i ozbiljni, iako na prvo slušanje zvuči standardno Sabatonski, ipak nije sve tako, Oni jesu bend koji ima proverenu formulu rada, ali ono što je meni posebno drago je da im eksperimentisanje nije strano. Konkretno na ovom albumu "The red Baron", "The End of the War to End All Wars", pa čak i "In Flanders Fields". Ne zaboravimo na prethodim albumima "Blood of Bannockburn", "Lost Batallion", kao i "Ballad of Bull".
Drugo. Na ovom albumu se oseća osetan povratak rifova koji vode pesme, kao i muzički povratak na pesme sa starijih albuma. No detaljnije o tome kasnije.
Treće. Solaže. Ovo je možda ploča sa najbolje osmišljenim i odsviranim solažama koje je bend snimio. Svaka pesma ima svoju ariju, gde je pažnja stavljena na svaki ton. Dokaz da shred nije sve, a to nas dovodi do stavke broj četiri.
Ovakav album mislim da nije bilo moguće snimiti sa starom postavom, što zbog samog kvaliteta svirke, što zbog činjenice da je više članova učestvovalo u samom procesu stvaranja i komponovanja pesama, samim tim ubacivši deo svog ličnog pečata u veliki rat.
Peto . Sitni eksperimenti koje sam gore pominjao. Najbolje se vide u momentima kao što je "Red baron", koja je miks roka sedamdesetih i distorziranog metala prožetog hamond organom, zatim samo Joakimovo pevanje. Čini mi se kao da je malo eksperimentisao sa načinima pevanja, igrajući se sa "dubinom" glasa, kao i većom "hrapavosti" (čitaj više kao growl). Takođe na par mesta ima par iznenađujuće progresivnih delova koje su prava poslastica za uši. I za kraj, poema "In Flanders fields", koja će raznežiti i ono najtvrđe srce okovano crnim željezom.
Šesto. Omot i kompletni izgled velikog rata. Piter Šalai je toliko izdominirao sa novim artwork-om da ja nemam reči. U jednoj slici uspeo je da uhvati to beznađe rata i u devastiranom vojniku da postavi pitanje "čemu sve ovo"?
Jeste li se uspavali već? Sestro....skalpel....krećemo u disekciju.



1. The Future of Warfare - Numera koja otvara album... i to kakva. Mislim da u odnosu na openere prošlih albuma (Ghost division, Primo Victoria, Attero Dominatus, Night witches), nije toliko udaran hit, ali svakako pesma koja novim slušaocima u samom startu otkriva šta da očekuju od Sabatona i grmi ono što bend ima da poruči. Interesantno, za nijansu mračnija pesma od onoga na šta smo navikli i sa dozom progresive koje ne čujemo tako često. Pesma govori o najmodernijoj mašini za masovno uništenje, devastaciju i kotrljajućoj smrti. Tenku.

2. Seven Pillars of Wisdom - Nastavljamo dalje. Pesma koja nas vodi kroz životnu priču britanca, daleko od svog zavičaja, koji svojim avanturama na bliskom istoku stiče svetski poznati nadimak "Lorenc od Arabije". Sjajna pesma koja neodolljivo podseća na "White death", a sve što podseća na bilo šta sa "Coat of Arms"-a je samo plus.

3. 82nd All the Way - Legenda o 82. pešadijskoj diviziji kaže sledeće. Alvin Jork i njegovih sedam saboraca su uspeli da zauzmu nemačko mitraljesko gnezdo, u procesu ubivši 25, a zarobivši 135 nemaca. Tekst pesme je dovoljno objasnio sam po sebi: "What Sergeant York achieved that day, Echoes from France to the USA". Definitivno jedan od najsjajnijih momenata na albumu. Školski primer kako najbolje iskoristiti Sabaton formulu za hit.

4. The Attack of the Dead Men - Meni lično možda i najbrutalnije-zanimljivo ispričana priča. Naslov ni malo ne laže. Naime, reč je o napadu na tvrđavu Osowiec, u sadašnjoj Poljskoj, hlor-otrovnim gasom. Nakon što su mislili da su pobili sve, Nemci su krenuli u ofanzivu. Međutim na njihovo iznenađenje, ruski branitelji, lica uništenih od gasa, kašljući krv sa maramama preko usta uspevaju da odbiju napad. Otud i naziv pesme "mrtvaci", jer su bukvalno ličili na zombije. Zanimljivo je da mi je ova pesma na prvo slušanje bila čist prosek, čak ništa specijalno. Što sam je više slušao, sve je više skakala ka samom vrhu ovog albuma. Poseban osvrt na bridž pesme, tj. deo pre refrena gde se sve usporava, muzika i vokal, stvarajući scenu filma u glavi gde gas udara i halucinacije i smrt nastupaju. Jedan od najboljih momenata albuma.

5. Devil Dogs - Da ne bude kako samo sipam hvalospeve i ode junaštvu, ovo mi je prvi slabiji momenat na albumu. Dakle, polako sa penom na ustima.......ne kažem loš, kažem slabiji. Nešto slično "Killing Grounds" sa Carolusa. Klasična Sabaton pesma koja, opet po meni, ne odskače od ostalih. Neka im u budućnosti pola albuma bude kao ova pesma i ja sam srećan. "Devil dogs" je naziv za američke marince koji su se borili u WW1 i njihovim poduhvatima u Belau šumi. Muzički, brat blizanac je pesme "Smoking snakes".

6. The Red Baron - Drugi singl koji je najavio nadolazeći album. A kako najbolje započeti nego sa Sebastijanom Bahom. Ne ne, Skid Row nema veze sa ovim, iako je klasika. Dokaz broj jedan na ovom albumu da se Sabaton ne plaši eksperimentisanja. Pesma koja obiluje Hamond Organom, a iz koje vrišti Deep Purple vajb, služi na čast verovatno najslavnijem pilotu koji je ikada leteo. Pesma je omaž Crvenom baronu i njegovoj eskadrili poznatijoj kao "Leteći cirkus". Po prvi put da je Sabaton uradio pesmu u "šafl" maniru i nisu pogrešili.



7. Great War - Do sada nas je iskustvo naučilo da pesma koja se zove isto kao i album, bar što se Sabatona tiče, ispadne metal himna. Great War nije izuzetak, a svoju titulu metal himne ponosno nosi na maljavim grudima kao orden časti. Himna albuma u najboljem smislu koja priča o majci koja je u ratu dobila dva telegrama o smrti dva sina. Treći, poslednji, koji je takođe ratovao, odlučio je da se neće vratiti kući u koverti i vratio se nazad u SAD. Poseban osvrt na horska pevanja i kompoziciju same pesme.

8. A Ghost in the Trenches - Upotrebiću se terminologijom za odrasle. Da li muškarac može da skvrtuje? Da. Može. I to na otprilike 2:50 minuta ove pesme. Ko je čuo, zna zašto. Lično jedna od tri najbolje pesme na albumu. Zašto je to tako, ne znam, ali jednostavno jeste i to je ono što ovaj bend čini prikladnim za sve. Zato je Sabaton svačiji bend. Svako voli i svako se pronašao u nekoj drugoj pesmi. Dobro je kad se fanovi ne slažu oko toga šta je najbolje. To bend čini velikim. Priča o ludaku zvanom Fancis Pegahmagabow, koji, pored toga što je bio najuspešniji snajperista Velikog rata, bio bukvalno duh. Prelazio je noću u neprijateljske rovove neopažen i krao municiju, hranu, lekove, koje je potom vraćao kanađanima. under fire.....UNDER FIRE!

9. Fields of Verdun - Priča koju jednostavno nije moguće ispričati ukratko. Najduža bitka koja je trajala skoro godinu dana. Tačnije 303 jebena dana. Oda francuskom junaštvu i odbrani Verduna. Poprilično krvavoj i brutalnoj.Sama po sebi, muzika je ono što Sabaton čini najboljim bendom na svetu. Neko nov ko čuje Verdun i ne svidi mu se, nek traži sreću u pop muzici i sa srećom da refren izbaci iz glave. Sa punim pravom odabrana za spot i prvi singl.

10. The End of the War to End All Wars - Zamislite scenu......vojnik koji stoji nad telima, u moru krvi i čaura. Posle četiri i po godine, kraj je rata. Konačno. Veliki rat. Rat koji je trebalo da odredi dalju sudbinu sveta i donese mir. A da li je? Vojnik koji se ovde pita "Čemu sve ovo", "Zašto je moralo ovoliko krvi da se prolije i šta smo time dobili"? Muzički koncipirana tako da odražava hoas. Bez reda i smisla, emocije svih vrsta, od tuge do gneva, straha do beznađa. Opet......moram da budem iskren ovde, koliko god mi se sviđao ovaj eksperiment i koliko god imao par maestralno komponovanih momenata, ovo mi je drugi slabiji momenat albuma. Pucajte, ali tako je. Da se razumemo.....drago mi je da postoji i ne bih ga menjao.

11. In Flanders Fields - Prva pesma Sabatona, gde zapravo Sabatona i nema. Čujemo samo hor. Ovo je verovatno najbolji mogući način da se završi ovakav album o užasima rata. Poema koju je napisao kanadski vojnik John McCrae, a bend je samo radio muziku. Prelepa pesma koja smiruje svu grmljavinu eksplozija i jecaje ranjenika.

Epilog

Mogao bih još da pišem o istorijskoj potpori pesmama, ali.....za tu priliku imamo nešto još bolje. Već neko vreme u toku je Sabaton History Channel na YouTube-u. Malo po malo izbacuju kratke emisije u kojima govore nešto o istoriji iza svake pesme. Voditelj i ko-kreator je verovatno najbolja osoba na kugli zemaljskoj za ovaj poduhvat. Niko drugi nego grand motherfucker himself Indi Najdel. Njegovo znanje istorije je misterija vredna posebne priče. Tako da, svi koji su raspoloženi i imaju sredstava, Patreon je spreman i aktivan, a Patreonce čekaju nagrade u budućnosti,

Još jedna stvar koju sam zamalo zaboravio je činjenica da je Sabaton pre izlaska ovog albuma objavio pesmu "iznenađenja" koja se ne nalazi na njemu. Naime, reč je o pesmi "Bismarck" koja sa strahopoštovanjem peva o brodu, koji je bio najveća zver na sedam okeana. Pesma je rađena za potrebe igre "World of Warships", za koju su i finansirali maestralan spot. Elem......pre izlaska pesme, naivno sam pomislio da će to biti prosečna pesma, poput "Harley from Hell", jer se ipak nije našla na albumu........jedna od najboljih pesama Sabatona koje su ikad snimili......hvala.

I za kraj bilo bi lepo naglasiti da bend koji je ambiciozno krenuo iz malog Faluna pre dvadeset godina, sada ide na svoju američku turneju. A dok mi čekamo negde tamo oko Aprila i nadamo se da nas neće zaobići, zagrevamo se "Velikim ratom". Album je izašao u čak tri zvanične verzije. Regularan album, History edition verzija sa ženskim naracijama o svakoj pesmi i "Soundtrack to Great War" koja zvuči kao orkestracija za film ili predstavu, a u kojoj gostuje i Floor Jansen. Četvrta verzija je posebna CD varijanta sa drugačijim omotom za Patreon saborce.

Posebna zahvalnica za mog kuma Nebojšu Mitrovića i sva sranja koja je morao da mi objašnjava jer sam bio dovoljno lenj da ih tražim sam :)

Od mene toliko za sad.......počinje odbrojavanje tri godine. Great war.....the war to end all wars.

SABATON - THE GREAT WAR - ENGLISH VERSION

With all my heart and soul i am up and cheering for storming Area 51. Aside all world mysteries and secrets that we are going to discover, alienistic cultures and lost technologies, Tesla's forbidden inventions, also where is Molder's sister, we are going to find out the most important thing. What actually is entity that calls itself Joakim Broden and which planet did he came from. Fact is....when someone delivers ninth album like this (Iron Maiden stopped after seventh), something is not right. So....let's summarize in one sentence.
I've waited three fucking years and i reserve all rights to not be objective. After i got that off my chest, let's continue. After "Heroes" album i honestly tried to be as realistic as possible and lower my expectations down to minimum simply because, let's be objective for a second, all good ideas need to dry up once. From "The Last Stand" i expected 50-50 album in terms of quality, and with that i would be completely satisfied. After i spectacularly fucked myself in that calculation and album turned out to be 80-20 in odds of phenomenallity (if this is not real word, it is now), next logical thing was to think that album after will be at least half good. Right? Spectacular fuck up this time ascended to epic scales and forcefully kicked me in stomach which in process hit my unprotected groin. In between spazing and coughing we enter the Great War.
Speculations about theme of the album were colorful from my perspective. For some themes i thought they will appear, for other i purely hoped. The ones i thought indeed appeared, and the ones i hoped for were left in form of salty tears in the corner of my eyes. As the name itself speaks, stories are all form WW1 period, and in difference of "Carolus Rex" or "TLS", this time there is no any concept. For this, band choose most interesting stories and mixed it up in form of eleven songs.




From first listening, musically "The Great War" is standard Sabaton album. Choir choruses, strong, distorted riffs, mixed with keyboard foundation and of course vocal that makes me wanna strip naked, paint myself half blue, wear kilt and while swinging sword, scream Freeedom in strong Scottish accent. Let's be serious for a bit, although they indeed sound like same old Sabaton it's not that simple. They are band that follow formula to success that they created, but aside from that, experiments are no strangers to them. For example, here we have "Red Baron", "The End of the War to End All Wars", even "In Flanders Fields". Let's not forget older ones "Blood of Bannockburn", "Lost Battalion", and "Ballad of Bull".
Second. On this album there is strong feel of riffs that leads through the song, just like musical look a like to some of their old albums. More on that later.
Third. Solos. Great War is probably album with best written and best played solos that they recorded so far. Every song has it's own aria and every single tone seems to be right where it should be. Pure proof that shredding is not everything. Which brings us to number four.
This album, in my humble opinion, could not be recorded with old members. As because of playing quality and live deliverance, as for the fact that this time more band members were involved in process of making and composing new songs. That only brought fresh ideas and their own personal seal of epicness.
Fifth. That experiments i've been rambling about. Best shown in moments like "Red Baron", which is mix of seventies and heavily distorted metal alongside hammond organ. Then, Joakim's singing alone. It seems to me that he is exploring new bass, or deep voice techniques as well as more growl-like ones. Few parts on the album also contain progressive moments which is surprising, but very satisfying. For the end, poem "In Flanders Fields" that will make even the hardest metal chained heart tender.
Sixth. Cover and overall look of Great War. Peter Salai did such an amazing work on that matter, i just cannot believe my eyes. In one picture he managed to capture all hopelessness of war and with one devastated soldier ask us "What was all this for"?
Got tired already......nurse.....scalpel.....dissection begins now.




1. The Future of Warfare - Song that opens this masterpiece. In comparison with opening songs on the older albums (Ghost Division, Primo Victoria, Attero Dominatus, Night Witches) this one is not such hymn-like. Nevertheless it is song that presents Sabaton to new listeners in it's full glory and tells them what to expect from this album. Interesting enough, this song has a bit darker tone to it. Also some new progressive moments that are not standard for Sabaton. Theme of the song is about weapon of future.....designed for mass destruction and full-armored explosive death, called tank.

2. Seven Pillars of Wisdom - We are moving on. Song that leads us through life story of one British, far from his homeland, who with his adventures in middle east gained famous nickname "Lawrence of Arabia". Great song that irresistible sounds like "White death", and everything that resembles anything out of "Coat of Arms" is good in my book.

3. 82nd All the Way - This is legend of 82nd infantry division, and it goes like this. Alvin York, alongside seven of his comrades managed to occupy German machine gun nest, killing 25 and capture 135 people in the process. This part of the lyrics speaks for itself "What Sergeant York achieved that day, Echoes from France to the USA". Definitely one of greatest moments on this album. School example how to best use Sabaton formula to make a hit song.

4. The Attack of the Dead Men - Personally this one is most interestingly-brutal written story. Song name is spot on. Story is about attack on Osowiec fortress, located in what is now Poland, by poison chlorine gas. After they thought everyone died, Germans attacked. Surprisingly for them, Russian defenders responded hard, faces destroyed from gas aftermath, with tissues over mouth, coughing blood, they actually fought them off. Thus they called them "Dead man", because they were literally living zombies. Interesting thing is that this song was to me after first listening nothing special. After more and more repeat, now is at the very top of this album. Special mention to song's bridge (part just before chorus), where everything sloes down, music and singing, literally creating movie scene where gas strikes and hallucinations and death takes on. One of the best moments on Great War.

5. Devil Dogs - Let's take a little break of me just glorifying everything about this album. This is to me first weaker song. Hold on....easy with mouth foam, i said weaker, not bad. Something like "Killing ground" on Carolus Rex. Classical Sabaton song, which (again, to me) does not stand out. If in the future half of all their albums be like this song and i will be happy. "Devil Dogs" is the name for American marines that fought in WW1, and their time being in Belleau forest. Twin brother of "Smoking snakes" musically.

6. The Red Baron - Second single that announced album at it's finest. And what is the best way to start then with Sebastian Bach. No, no, Skid Row does't have anything with this. Although it is classic. Proof number one that Sabaton doesn't afraid to experiment. This one is filled with Hammond Organ, screaming Deep Purple vibe all around, and it's purpose is to honor the most well known pilot that ever flew. Of course it's Red Baron and his "Flying circus" escadrille. First time that they make "shuffle" song.

7. Great War - So far, we learned from experience that every song that bares the same name as album title, has to be metal hymn. Great war did not disappoint on that matter and wears that badge proudly on hairy chest like a badge of honor.  Hymn of this album in every word. and tells the story about mother who received two telegrams about death of her two sons. Third, last son, who heard this decided he is not going home as an envelope, so he was brought back to USA. Special epicness comes in form of choir singing and composition here.

8. A Ghost in the Trenches -  I will use grown up terminology here. Can a man squirt? Yes, he can. Approximately on 2:50 minutes of this song. Who heard it, knows what i'm talking about. Personally, one of top three songs of whole album. Why? I have no idea. Exactly that is why Sabaton is such great band. Because there is no popular opinion on which is the best song or album with Sabaton music. Everyone's favourite is something else. Sabaton is for that band for everybody. This one sings about absolute madman named Fancis Pegahmagabow, who aside being one of most well known sniper in the war, he was also real life ghost. At night he would cross to the enemy trenches undetected and steal ammo, food and medications, returning it to the canadians. Under fire......UNDER FIRE!

9. Fields of Verdun - This one i cannot just tell in few sentences. Longest battle, that lasted nearly one year! To be precise 303 goddamn days. It's dedicated to French heroism in defense of Verdun. And yeah....it was bloody and gory as it could be. Music itself is thing that makes Sabaton the best bend on fucking earth. If someone new who hears Verdun for the first time, and Sabaton whatsoever doesn't like it, then good luck finding happiness in pop music and good luck getting chorus out of your head. With all right this was first single and music video material.




10. The End of the War to End All Wars - Imagine a scene......soldier stands on top of endless bodies, in sea of blood and ammo shells. War ended. Finally. Great war. War that supposed to define further history of mankind and bring peace. And has it? Soldier asks himself here: "Was this worth it", "Why all this blood needed to be spilled and what we got out of it"? Musical concept supposed ro represent chaos. No order or sense, emotions of all kind, from sorrow to anger, fear to hopelessness. And once again......i need to be honest. As much i like this song, and as much it had some masterful composed sections, this is second weakest moment on album. Shoot, but it is how it is. Let's be perfectly clear. I'm glad it exist and i wouldn't change it for anything.

11. In Flanders Fields - First Sabaton song where there is no Sabaton. We hear only choir. This is probably the best possible way to end album like this about horrors of war. Poem, written by Canadian soldier John McCrae, and band only composed music to his lyrics. Beautiful song that calms down thunder of explosions and screaming of the wounded.

Epilogue 

I could go on and on about history of each song, but i god sometging even better. For some time now, Sabaton History Channel on YouTube is active and strong. Little by little they make short episodes about history behind each song. Host and co-creator is none other than grand motherfucker Indy Neidell, a man who's history knowledge is mystery by itself. So....if you are willing for billing, patreon is ready and the awards are going to be awesome.

Another thing i nearly forgot about is the fact that before album came out, Sabaton announced "surprise" song that wasn't on the album. It was of course "Bismarck", that pays respect to the most fearful ship across seven seas. Song is done as a collaboration with game "World of warships", to which they also did movie-like video for. Before song officialy premiered, i thought it will be average song like "Harley from hell" or something like that......but no.....one of the best song Sabaton ever recorded.

And for the end (finally), it would be nice to say that the band, that started with nothing but ambition 20 years ago in small town of Falun, now headlines American tour.....yeah. And whilst we wait for April and keep fingers crossed that we'll be in the tour, preparations are in place with Great war. Album came out in three different versions. Regular album, History edition version with narration about every song and "Soundtrack to Great War" that sounds like orchestrated soundtrack to a movie or theater show, featuring amazing Floor Jansen as a guest. Forth version is specially done for patreon supporters.

Special thanks to my best man Nebojša Mitrović and all the shit he was forced to explain to me, because i was to lazy to search for myself :)

From me that's it so far........three year countdown begins now. Great war.....the war to end all wars

Masters of Rock 2017

Kada je stigao koverat adresiran iz Češke, sadržine dva malena parčeta papira, tad je postalo ozbiljno, a odbrojavanje je moglo da počne. Za Masters of Rock kombinaciju smo saznali sasvim slučajno, putem prijatelja, vrsnih poznavaoca muzike, a kasnije i saputnika u truckanju preko stotina kilometara ravnica i polja kukuruza do malenog mesta zvanog Vizovice.

Smešten u srcu Češke, festival je četvorodnevan, a glavni akcenat dat je heavy i power bendovima što me, iako nije nužno moj žanr, nije sprečilo da maksimalno uživam u celokupnom spektaklu. Tri benda bila su okidač koji je utemeljio moju (čitaj našu) odluku da krenemo put Ćeške i to:

3. Battle Beast - Relativno mlad bend koji grabi uzlaznom putanjom i nakon poslednja dva fenomenalna albuma (i Norinog veštičjeg-heavy-metalnog vokala) je svakako bend na koji treba usmeriti svu pažnju.

2. Pretty Maids - Veterani heavy metal scene čija prisutnost datira još od sredine osamdesetih i posle skoro 15 albuma svakako su ugravirali svoj status u aleji metal velikana. Plus, ovaj koncert je jedinstvena prilika da ih čujemo uživo, jer zbog premalog broja nastupa veoma su mizerne šanse da ćemo ih ikada ugostiti u Srbiji.





1. Sabaton - Mislim da su ovde bilo kakve reči suvišne, uzevši u obzir da meni i mom kumu Sabaton predstavlja ono što je Dimitriju Vojnovu predstavljao Tito u filmu. Da stvar bude još bolja, ovaj koncert najavljen je sa podrškom Zlinskog filharmonijskog orkestra i tu je naš fanatizam prerastao u psihozu, dodatno pojačanu Joakimovom izjavom o specijalnoj set-listi i pesmama koje nikada nisu svirali uživo.

Od aprila odbrojavanje je proletelo brzinom svetlosti i već 11. jula došlo je do momenta "Vežite se polećemo, Pišonja reče Žugi" Iz užarenog Beograda smo krenuli oko 21h uveče, prvim vozom Beograd-Budimpešta. Olakšavajuća okolnost je ta što smo putovali u sauni zvanoj spavača kola, pa je ta etapa puta prošla poprilično brzo. Ovde je pravo vreme da napomenem vrlo poznatu činjenicu, a to je koliko je bitno putovati sa normalnim ljudima. Dva brata, koja su već bila tamo i bez čije organizacije puta bi se toliko izgubili da bi se najverovatnije vratili kroz vreme, su bili najbolje moguče društvo za ovakvo putovanje.

Budimpeštu smo zatekli tek probuđenu i od svih znamenitosti videli smo samo enormni espreso u
obližnjem "Starbaksu" dok smo čekali sledeći voz koji je dva sata kasnije krenuo putem Otrokovica (Šire regije Zlina, mesta u kom smo odseli). Kako je voz iz klimavog prešao u klimatizovan, tako je i naše raspoloženje prešlo iz razdraženog u nadraženo i to iz više razloga. Mahom zbog činjenice da konačno pobegosmo negde iz Beograda, koji je svojom kolotečinom moj život u zadnje vreme pretvorio u "Dan Mrmota". Sam put do Otrokovica je bio druga duža faza, a od tad je sve išlo vrlo ubrzano. Treći, lokalni voz nas je doveo u Zlin 12. jula, dan pred početak festivala, što nam je ostavilo celo popodne da se smestimo i pripremimo za ono što nas čeka.

     

Zlin kao gradić je totalni kontrast prebučnom i pretrpanom Beogradu, čiju melanholičnu tišinu razbija samo kliktanje uličnih semafora. Gotovo da smo bili preneraženi mirnoćom kojom Zlin odiše, pogotovo što se u večernjim satima pretvara u grad duhova. A sutradan.....

Dan 1.

Zlin je od Vizovica udaljen nekih 15ak kilometara iliti 20ak minuta lokalnim vozom i prvo što nas je sačekalo na železničkoj stanici tog popodneva beše horda veselih metalaca. Po prvi put u tom momentu do mene je dopro mentalitet Češke metal publike. Nije bilo vike, dreke, prosipanja piva, guranja ili horskog pripitog pevanja samo njima poznatih refrena. Svi su mirno pričali i pijuckali svoje pivo, a ta atmosfera se kasnije prenela i na festival. No, doćićemo i do toga.





Druga stvar koja nas je sačekala posle horde metalaca je nepregledna kolona horde metalaca koja čeka u redu za festivalsku narukvicu. Jebiga, prvi dan je, neki se rituali moraju istrpeti. Dok je polovina ekipe žurila na Sicilijanski "Elvenking", mi koji ne znamo ni jednu njihovu pesmu smo ostali da tumaramo po festivalskoj zoni gledajući gde je šta.

    

MoR je podeljen na više delova.

1. Par velikih šatora sa stolovima koji su služili kao javno odmaralište, menza i mesto gde je pivo nepresušno za predah između bendova,
2. Glavna bina, herojski nazvana "Ronnie James Dio" (Bravo!), okružena sa par tribina, od kojih je jedna za invalide i ljude sa specijalnim potrebama (Bravo x 2)
3. "Sokak" sa štandovima za prodaju svih mogućih metal aksesoara, majica, diskova, prstenja and so on....
4. Manja bina za koju sam čuo da postoji, ali je nisam video niti znam gde se nalazila
5. Prokleti Bandži Džamp
6. Hrana. Štandovi sa hranom su mirisna aura oko festivala (ne računajući auru Toi-Toi-ja), a u ponudi je bilo svega, od prženog do kuvanog, gulaša do bramboraka i prosto je greh ravnodušno prolaziti pored njih.

    

Kako smo se fizički i psihički spremili da ovo bude jedan dug i najudarniji dan, konačno je došao red i na dugo očekivani "Battle Beast". Rezultat? Ništa manje od očekivanog. Svirka na najvišem nivou, a Nora je briljirala. Majkl Felps bi se posramio od činjenice koliko ova žena ima snage u plućima. Što se pesama tiče, najveći deo bio je sa novog albuma, ali mi to nije smetalo obzirom da su izabrali najbolje sa njega (Straight to the heart, Bringer of pain, Familiar hell, King for a day, Far from heaven....), a mesta je ostalo samo za par standardnih hitova "Black ninja", Out of control", "Let it roar" i "Touch in the night". Naravno da je uvek moglo jos, ali za prvi utisak nemam ama bas nikakvih zamerki.








Nakon njih usledilo je prvo prijatno iznenađenje festivala pod imenom "Death angel". Totalno neupućen u njihov opus poprilično sam ostao oduševljen usviranošću i Markovim vokalnim sposobnostima. Atmosfera je počela poprilično da se zagreva ovde sa mosh pit-ovima, ali o tome malo kasnije.
Dok se "Stratovarius" spremao da preuzme štafetu naša volja beše jaka ali telo je počelo da odbija saradnju. Još skoro dva sata do Sabatonovog nastupa, a ja već ne mogu da stojim na nogama. Međutim, nastup prolazi sjajno i iako nisam preveliki fan, drago mi je da sam prisustvovao ovom nastupu i ugođaj je mogao biti bolji samo da su mi odsvirali "Eagleheart".
U polusatnoj pauzi koja je nastupila, noge su mi nefunkcionalna masa i kako bismo zadržali poziciju u gužvi, menjamo se sedeći na podu, uzimajući svaki prekopotrebni atom snage.


Onog momenta kada je počeo "March to war", umor je potisnut, a adrenalin je preuzeo njegovu ulogu. Kroz hladni vazduh Češke se prolomilo "We are Sabaton and this is Ghost division", a naše noge su ponovo imale svrhu. Nerealno, a opet nekako standardno dobra svirka, nosila je hit za hitom sa aranžmanima specijalno napravljenim za orkestar. "Art of war", "Carolus Rex", "Last stand", "Sparta", ponovo vraćene "Attero dominatus" , "Coat of arms" i "Panzerkampf", nikad u ovoj varijanti odsvirana "Final solution", neizbežne "Far from the fame" i "Primo victoria" i za kraj, da upotpuni događaj, kao najveće iznenađenje, nikad pre odsvirana "Wehrmacht".



Ošamućeni. što od dobre svirke, što od celodnevnog stajanja na suncu, svoje živote dugujemo neverovatnom čoveku, isto tako neverovatnom ljubitelju Sabatona, koji je specijalno zbog ovog koncerta došao iz Nemačke. Da nije bilo njegove nesebične ponude da nas vrati kolima do Zlina, možda bi ona mala bina bila nazvana po nama, žrtvama umora festivala. "Pain", uz svu dobru volju smo iz tih razloga morali da zaobiđemo. Pitere Tartgrene, ako čitaš ove reči (a usput si naučio srpski)....izvini brale. Sledeći put.

Dan 2.

Drugi dan festivala se ispostavio kao najslabiji (nama) muzički i iskoristili smo ga da zavidamo rane, odmorimo se i skupimo snagu sa sledeći dan. Ukačili smo deo domaćih miljenika "Dymytry", psy-core metal benda koji je imao sjajnu prođu kod publike, a isto važi i za "Bohemian metal rhapsody", koji su nastupali sledeći. Jedini bend koji smo u celosti pogledali beše "Epica" i baš me je zanimalo kako zvuče. Predvođeni lepom Simon, odradili su zaista odličan posao, ali i pored toga moram biti objektivan, jednostavno not my cup of tea. "Sepultura" u ovoj varijanti i postavi me nije preterano zanimala, a posramljeno priznajem da nisam znao ni jednu pesmu "Running Wild"-a. Jedino mi je žao propuštanja "Moonspel"-a, ali počinjao je prekasno i zaista nam se nije čekalo još 5 sati (sa sve dolaskom voza) samo zbog njega. Feranando......brale....sledeći put. Izvini.

Dan 3.

Okrepljeni i raspoloženi, dan treći na festivalu nas je dočekao nešto posle podneva, kako bi poslušali nemački "Equilibrium", usput zakačivši simpatični folk-metal ansambl pod imenom "Trollfest". Drugo i treće iznenađenje došli su totalno iz vedra neba. Prvo u bukvalnom smislu i to u vidu provale oblaka koja nas je brutalno naterala da se skupimo u već pretrpanim šatorima, ostavivši one najhrabrije da ispoštuju festival kako dolikuje. Želeo bih da napomenem da je ovo jedini dan kad sam odlučio da obujem starke......da, bravo. Elem, drugo iznenađenje je bilo daleko bolje i došlo je u vidu benda "Almanac", koji se ispostavio kao pravo otkrovenje u muzičkom smislu i sa uživanjem smo ispratili završetak nastupa kada je kiša malo popustila.



Sve se drastično promenilo nabolje kada su na scenu stupili Danci "Pretty maids". Vođeni Ronijevim vokalom kojem bi pozavideli i mladi pevači i Kenovom harizmom i sviračkim umećem, ovo je bio best of hitova. "Kingmaker". "Back to back". "Rodeo", "Pandemonium", "Little drops of heaven", "Future world", "Love games"..... što bi se reklo. da je bolje ne bi valjalo, a mi smo se uverili zašto uživaju status metal veterana. Nakon toga, iz pristojne razdaljine uživali smo uz slušanje (a bogami i gledanje) "Delain"-a, sa specijalnim gostom Marcom iz  benda "Nightwish". Ovo je za razliku od Epike, mnogo više prijalo mom krhkom uvetu. Kad već pomenuh metal veterane, kao jedni od zvezda večeri, na bini se pojavio veliki "Saxon" i oprašio svirku kao da su u najboljim godinama života. Mada....za svirku nema najboljih godina. Iako nisam čuo, meni iščekivani "Killing ground", svirka dostojna pravih profesionalaca svog zanata. E, sad dolazi momenat za kojim najviše žalim, a to je propuštanje "Kreator"-a. Nakon par odlsušanih pesama jednoglasno smo se složili da je taksi realnija varijanta od upale pluća (nakon kiše, uveče je postalo strahovito hladno). Tako da... Mille......brale.....jebiga.



Dan 4.

Očekivali smo da ovaj dan bude slabiji, kao i drugi, ali smo se prevarili u našu korist. Što se samih bendova tiče, biću brz.
Rage - Imam totalnu crnu rupu u sećanju za ovaj bend. My mind is blank.
Lacuna Coil - Jedini problem sa njima je što Kristina ne zna za moje postojanje i ne čuje moje vapaje za njom u tužnim, samotnim noćima.  Sjajan nastup, sjajan asylum stage look i naravno odlična usviranost. Posebna pohvala za Andreu za sjajno obavljen posao. Kristina standardno odlična.
Dee Snider - E, tu smo. Ovo je definitivno bilo najveće iznenađenje festivala (za nas koji ga nismo gledali ranije) Znali smo da je šoumen, ali način na koji je raspalio masu je dostojan svakog divljenja. Naterao je (uz  poneku pretnju) svakog prisutnog čoveka da skače i luduje. Posebno me je oduševio njegov profesionalizam na bini jer pored opasnih problema sa tonom, nije pravio dramu oko toga, već je odradio posao maestralno. "The kid's are back", "The price" (fuck yeah!), "We're not gonna take it", epsko izvođenje "I wanna rock", kao par novih pesama i obrada tipa "Outshined". posvećena pevaču "Soundgarden"-a, je bilo i više nego dovoljno da se pitamo "Šta se, dovraga, upravo desilo"?
Edguy - Školski primer dobrog power metala i dobre usviranosti. Iako sam više fan "poderanih" vokala (tipa Dee Snider), Ed je raspalio masu i držao je tako do kraja nastupa.
Vince Neil - Neka ostane na tome da sam uzdržan po pitanju Vinsa, samo iz poštovanja prema ljudima koji ga vole.



Za kraj, samo bih napomenuo par stvari koje su po mom mišljenju vredne hvale i manje vredne hvale.

Plusevi:

Organizacija. Celokupna organizacija je obavljena na tako vrhunskom nivou, počevši od postavke festivala, do obezbeđenja, koga je bilo enormno malo. Naviknuti na kojekakve "Beer festove", navikli smo da sve vrvi od policije i preterano nadrkanih momaka iz obezbeđenja. Ovde toga nije bilo. Napomena da se ni jedan incident ili neprijatnost nije dogodila za svo vreme dok smo bili tamo. Nismo videli ni jednu svađu ili koškanje. Druga bitna stvar je tajming bendova. Onako kako je pisalo u rasporedu, tako se i dešavalo. Bendovi su završavali u minut i u minut tačno počinjali, što je, složićete se, za naše uslove nepojmljivo.

















Publika i međusobno poštovanje. Ovo je druga stvar koja je totalno nepojmljiva. Nije bilo guranja, polivanja pivom, neartikulisanog urlanja u stanju delirijum tremensa. Ljudi su stajali i uživali u bendovima koje vole. Posle svakog benda dolazilo je do "smene" publike. Svi bi odlazili u šator na osveženje, a oni iz šatora do bine na spektakl, tako da ko je hteo da priđe blizu bini i uživa, mogao je stići do drugog, trećeg reda u svakom momentu. Da ne pominjem grupno-složnu pomoć kad se neko saplete prilikom mosh pita. Još jedna stvar koja je jako bitna je raznovrsnost publike. Bilo je bračnih parova u kasnim šezdesetim, možda i starijih, pa do onih sa bebama sa slušalicama. Sve generacije na jednom mestu, održani zajedno muzikom.


Masters of Rock cafe. Naš grad, iako je neuporedivo veći od Zlina, nema ništa slično ovome. Sjajan detalj koji služi kao mini muzej uspomena na sve muzičare koji su prošli kroz Zlin i Vizovice tokom godina kako festival postoji. Eden za sve kolekcionare memorabilija.





  

Minusi:

Ovo što ću navesti je toliko sekundarno, da gotovo uopšte nije uticalo na naš provod tamo.



Hrana. Jedini problem su bile male porcije, a prevelike cene, jer ako jedete kao ja i možete da pojedete slona u stanju neuračunljivosti od gladi, slona ćete i platiti. Jeste prevelika raznovrsnost, ali za naš standard i za naše plate (Nemcima je svejedno), nismo mogli da se zamislimo da svaki dan ostavljamo po otprilike 2000 dinara za jelo.

Vremenski uslovi. Ovo je nešto što nema veze sa festivalom i što niko ne bira, ali pominjem ga kao deo iskustva, Tokom dana vreme je bilo sjajno, u nekim momentima čak i pretoplo, ali kad padne mrak, temperatura drastično pada i bez duksa u rancu ne bih preporučio bilo kakvo dalje ostajanje.

Ozvučenje. Da li su naše uši tokom godina slušanja muzike prestale da registruju određene frekvencije, to ne znam, ali da je kompletan zvuk mogao biti malo glasniji i moćniji, mogao je. Uvek smo. čak i onda kada smo bili do same bine, imali utisak kao da može još malo glasnije, a da ne pominjem eksperimentisanje prvih par pesama dok se ton ne ustali.





Engleski jezik. E ovo je već neoprostivo. Ja razumem ne poznavanje jezika. Sve je okej. Ali da nikog (Nikog!), ne interesuje čak ni poznavanje elementarnih izraza za opštu komunikaciju to ne mogu da shvatim. Važi za sve konobare, šankere, prodavce i recepcionere u domu gde smo odseli. Taj problem je počeo u mađarskoj, a nastavio se kroz ceo festival. Problemi su toliko drastični bili da nismo mogli da naručimo čiste peškire jer žena nije znala šta je to "towel" ili konobarica koja ne zna šta je "drafted beer". No dobro, gestikulacija je majka snalaženja, tako da nismo mnogo propatili zbog toga.

Sve u svemu jedno nezaboravno iskustvo sa novostečenim prijateljima koje će, nadam se, biti tek prvo, a narukvica sa MoR-a, samo jedna u nizu. I za kraj..... NFAIEG.

SABATON - "The Last Stand" (2016)

Postoji jedna epizoda „South Park“-a kada se Kartmen radije zamrzava i potom greškom budi u budućnosti nego da sačeka dve nedelje za Nintendo Wii. Smejao sam se tada, ali kako je vreme prolazilo sve manje mi je bilo smešno. Sabatonci su najavili album herojski par mesci pre izlaska i to je bilo okej...nisam se loše držao. Od momenta kada sam saznao da će biti pesma o Dragutinu Gavriloviću tu je bio kraj čekanju. Postojale su dve mogućnosti. Da se bacim na posao i napravim vremeplov ili da se odam alkoholizmu. Drhtavim rukama, sa klinike vam kucam ove reči.

Hajd'mo malo ozbiljnosti. Osmi po redu album nenormalno-genijalnih Šveđana je devetnaestog avgusta doživeo svoje predstavljanje svetu. Da li je ispunio očekivanja, da li je pomerio granice, doneo nešto novo ili jednostavno ispao očajan? Iseckaćemo ga na delove i u „sitna crevca“ videti šta se krije unutar mozga poznatijeg  pod imenom Joakim Broden. Pre nego što krenemo da obrađujemo redom pesmu po pesmu, valjalo bi reći nešto o samom konceptu, omotu, istoriji i svemu ostalom što pored samih pesama čini ovaj bend.

2008-me godine izašao je njihov album pod nazivom „The Art of War“ inspirisan mislima vojskovođe Sun – Cua, do danas taj album ostaje (meni) ne samo najbolji njihov album, već najverovatnije top.1 album koji bih poneo na pusto ostrvo. Kažu da ne treba menjati formulu za uspeh, tako da sve što je slično “Art of War”-u, meni je sjajno. E pa, nasuprot velikoj većini recenzija, Sabaton to nije radio. Dakle, da počnemo.

Pod jedan. Stil. Volim da čitam recenzije ljubitelja muzike i kritičara, što ne znači da im verujem jedan posto. Svi smo sami sebi najbolji kritičari. Nekako većina se slaže u tome da je svaki sledeći album Sabatona već unapred čut i da poput AC/DC-ja nemaju mnogo toga novog da ponude svetu. E, pa ja mislim suprotno. Da pođemo redom, a na vama je da li ćete da se složite sa mnom ili nećete. “The Art of War” – Prepun klavijature, album koji im je bio prekretnica u karijeri, a koji deluje kao kompilacija hitova, što opet važi i za njegovu drugu polovinu, album “Coat of Arms”. Sledeći konceptualni album “Carolus Rex” nam donosi pesme epskih razmera sa orkestracijama i harmonijama koje umnogome imaju klasičnih momenata. Nakon toga dolazi “Heroes” u kom je klavijatura smanjena na minimum i iskreno sam se uplašio da je to kraj iste. Na “Last Stand”-u klavijatura se vraća na velika vrata I donosi nam par eksperimenata  o kojima ću pričati naknadno. Stoga, ovo svakako nije “déjà-vu”.

Pod dva. Istorija. Na “Last Stand”-u tekstualno je pokriven najveći vremenski period istorije. Od Termopilske bitke Spartanaca, preko Zulu ratnika,  Širojame u Japanu, preko Prvog i Drugog svetskog rata do Sovjetsko - Avganistanskog rata, imamo period od skoro 2500 godina, što je ogromna promena za razliku od svih prethodnih albuma.

Treće. Koncept. “Art of War” je ceo inspirisan mislima vojskovođe Sun-Cua, “Coat of Arms” je posvećen Drugom svetskom ratu, “Carolus Rex” je konceptualni album koji opisuje celu vladavinu švedskog kralja Karla dvanaestog, dok na “Heroes”, čije ime govori sve, svaka pesma je posvećena poznatom ili manje poznatom heroju u nekom od ratova. “Last Stand” – iliti poslednja odstupnica predstavlja situaciju u kojoj se malobrojna vojna formacija bori protiv daleko nadmoćnije sile, a često i svesno žrtvuje zarad određenog cilja. Na primer svi znamo za film 300 koji govori o herojskom držanju Spartanaca protiv Persijanaca pod vođstvom kralja Leonide, zatim Širojama koja peva o 500 samuraja koji su se odupirali gardi od 30.000 vojnika carske vojske, 150 britanskih vojnika koji su se oduprli napadu od skoro 4000 Zulu ratnika….

Četvrto što vredi pomenuti je omot tj. artwork. Kao i do sada, Sabaton vodi posebnu pažnju o celokupnom izgledu, stajlingu benda, izgledu bine, izdanja, pa tako i vizuelnog dela. Sve čestitke mađaru pod imenom Piter Šalai za još jedno maestralno umetničko delo.

A kakve su pesme? Idemo redom:

1. SPARTA

Kako smo navikli da svaka pesma koja otvara album Sabatona bude najudarnija, Sparta ne razočarava. Defiitivno pesma koja će podići masu na koncertima i naterati nas da ostanemo bez glasa uskličući “SPARTA”……”HELLAS”. Sjajna himna prožeta triolama i navijačko-horskim refrenom.

2. LAST DYING BREATH

Ah, da….Pesma koju je vredelo čekati. Iako smo po njihovim rečima imali pesmu posvećenu Srbima pod nazivom “We Burn”, tekst je bio toliko uopšten da je mogla biti o bilo kome. LDB čak i da je najgora pesma na svetu imaće uvek posebno mesto u mom srcu zato što je opevala herojstvo i junaštvo čoveka koji je posle toliko herojskih podviga skončao nasmrt prebijen od “rodoljuba”. Sramota je da je jedan švedski bend morao da napiše pesmu o majoru Dragutinu Gavriloviću da bi se svi prisetili svog patriotizma. Pesma možda nije “Ghost division”, ali je svakako jedan od bisera albuma, koja je ostala večno kao omaž njegovom besmrtnom govoru motivacije.

3. BLOOD OF BANNOCKBURN

Evo ga prvi (zapravo drugi, pošto je ova pesma izašla kao drugi singl) dokaz da Sabaton nije bend po šablonu. Dakle, imamo veselu pesmu koja po meni dočarava travnata polja Škotske na kojima se toči pivo, ori pesma i igra kolo. Muzički, ona je jedna od top pesama na albumu pogotovo zato što su škotski folk instrument gajde maestralno ukomponovani u melodiju zajedno sa klavijaturom i Hamond organom.

4. DIARY OF AN UNKNOWN SOLDIER

Ovo je intro koji prethodi sledećoj pesmi i verovatno jedan od najbolje urađenih intro-a za neku pesmu. Što se Sabatona i ovog albuma tiče, bez pogovora. Zatvorite oči i slušajte naraciju. Glas nam pripoveda odlomak iz stranice originalnog dnevnika nepoznatog vojnika. Imate osećaj kao da ste u rovu dok oko vas mitraljez nemilosrdno seje semena smrti. U jednom momentu iz čaurama zasutog rova ulazimo u…

5. THE LOST BATTALION

Prvi singl koji je predstavio album beše upravo “Izgubljeni bataljon”. Ovde moram da budem iskren i objektivan, ipak to je i poenta recenzije, zar ne? Pesma je odlična, sa standardnim Sabaton refrenom koji Joakim tako dobro iznosi, ali stvar koja je meni zasmetala beše ta što nakon izuzetno pevljive strofe refren ostaje na istom nivou, tačnije atmosfera se ne diže i “bubanj” ostaje u istom stoner ritmu svo vreme. Međutim kada se uklopi sa “Diary….”, dobijemo jednu  izvanrednu celinu. Ova pesma je prvi razlog zašto Sabaton nije bend koji radi po šablonu, a iza toga stoji činjenica da bubanj ne postoji. Zapravo postoji, ali to nije bubanj. Sabaton je prvi bend u istoriji koji je umesto bubnja iskoristio zvuke rata tj. pucnje. Bas bubanj je mitraljez od 50mm, doboš pištolj od 9mm, a hi-hat koji zamenjuje kontra činelu je zvuk bajoneta, a to svakako jeste revolucionarna stvar, pogotovo kada se radi o ratnim tekstovima.

6. RORKE’S DRIFT

Pesma koja kreće brzo, nastavlja još brže i trese do samog kraja. Ako nešto možemo nazvati Sabaton pesmom, to bi bila ova. Zanimljiva stvar je ta što mi je bridge iliti uvod u refren zanimljiviji od samog refrena. Deo u pesmi kada se višeglasovno čuje “Zulu’s attack….” Je definitivno jedan od najboljih momenata na albumu.

7. THE LAST STAND

Ako je Sparta uz Bannockburn jedan od bisera albuma, ovo bi svakako bio jedan od njih. Pesmu započinjemo zvonima vatikanske crkve, preko ultra pevljive strofe do sjajnog durskog refrena. Priznajem, dok sam u trailer-u za album čuo ovaj refren pomislio sam da će pesma biti jednostavno dobra. Pogrešio sam u najboljem mogućem smislu. Ova pesma je primer još jedne od najjačih strana Sabatona, a to su aranžmani pesama. Svaki deo je na svom mestu i taman kada neki deo preti da se ponovi, dogodi se nešto novo, što pesmi da posebnu dimenziju. Konkretno, ovde je to deo kada kreće pevanje “ Dying for salvation with dedication….”.

8. HILL 3234

Iskreno, ovo mi je jedan od dva slabija momenta na albumu. A kada kažem slabija ne mislim ni u kom slučaju loša, jednostavno slabija u odnosu na ostatak albuma. Pesma sa sjajnim rifom koji zvuči poput grmljavine, koja ima jednu manu, a to je refren. Deluje kao da se sklopio uz strofu i po meni, mogao je biti malo istaknutiji. U svakom slučaju daleko od toga da kvari bilo šta na albumu.

9. SHIROYAMA

Treći singl, izašao neposredno pre albuma. U ovoj pesmi osetio sam ponos Japana, njihove kulture I tradicije. Imao sam utisak kao da je za mene pisana. Nakon prvog preslušavanja svaka sumnja o kvalitetu albuma je bila otklonjena. Znao sam da će biti izuzetan.

10. WINGED HUSSARS

O ovoj pesmi zaista neću preterano trošiti reči. Brat blizanac “Art of War” pesme i nesumnjivo najsvetliji dragulj albuma. Već posle dve sekunde pesma šutira u bubrege i nakon slušanja ostavlja nas dezorijentisanim I zbunjenim…..Šta se dovraga upravo desilo. Ako je ovo “ponavljanje samog sebe” onda daj bože da je svaki album takav.

11. THE LAST BATTLE

Drugi slabiji momenat albuma. Dosta čudna pesma za Sabaton. Poprilično čudne harmonije i melodije, zvuči kao old school rock pesma, koja zaista vuče na pop u određenim momentima. Opet. Nije loša pesma, ali nakon Husara “nema više vremena za bilo šta”.

I to bi bilo to što se “Last Stand”-a tiče. Da li je album koji je zaslužio da uđe u besmrnost i istoriju? Po mom mišljenju već jeste. Napraviti osmi album ovog kvaliteta zaista me tera da pomislim da li je Joakim običan čovek ili je potpisao neku vrstu pakta sa Đavolom.

Nadam se da će ova recenzija naterati nekoga ko nije čuo ceo album da ga presluša od početka do kraja i stvori svoje mišljenje o istom, a naravno u martu bi bilo lepo da se odužimo za odatu počast na “Last dying breath”, kao i za osmi nastup u Srbiji.

Posebna zahvalnica mom kumu, velikom fanu i poznavaocu Sabaton istorije za pomoć na ovoj recenziji.