Приказивање постова са ознаком Punk. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Punk. Прикажи све постове

уторак, 14. април 2026.

Stevan Lenhart - Podzemni razgovori



U želji da ispratim apsolutno sve što izlazi na svim mogućim formatima, često se desi da mi nešto kvalitetno prođe ispod radara. Ovaj put, bilo je blizu... međutim, sudbina je tako namestila da mi u roku od svega nekoliko dana u ruke dođe audio kaseta (meni nepoznatog benda) "Pessimist", knjiga "Podzemni razgovori" i fanzin "Black Syrup". Ime Stevan Lenhart je ključno za sve tri stvari. Iz Kovačice, Stevan je novinar, muzičar, kolumnista i autor na više frontova. Gotovo ceo život u andergraundu i alternativi, Stevan ne samo što je pomogao da se ono najbolje i najkvalitetnije iz njih prezentuje, već je bio jedan od (ko)kreatora te subkulture u njenom začeću. "Podzemni razgovori" su upravo to. Priče i intervjui sa kreatorima i multi-talentovanim multi-umetnicima. Bila to filmska, muzička ili deveta umetnost.

"Ovim imenom sam u stvari nesvesno anticipirao to što se kasnije desilo sa mnom (i sa svima nama) u Jugoslaviji - jugoslovenski umetnici su postali Niko." (DV Nikt)

Ono što mi je pri samom početku zapalo "za oko" jeste poznavanje materije, poznavanje sagovornika, njegovog rada, fenomenalno snalaženje u razgovoru i kvalitet postavljenih pitanja. Imao sam prilike da u skorije vreme čitam "intervjue" gde se sagovornik tretira poput drugara iz osnovne škole sa leksikonom u rukama. "Šta se radi", "Koji ti je omiljeni bend, omiljena boja... aj' ispričaj neki vic". Toga ovde nema. Pitanja postavlja čovek koji je to vreme (pro)živeo i živi ga i dalje kao strastveni poštovalac stare i strastveni pratilac aktuelne scene.




"Danas se cijela glazbena industrija bazira na izrazitoj seksualnosti, a u biti ide na jeftinu eksploataciju. To je prodaja seksualnosti i čista prostitucija, što je nešto protiv čega smo uvijek bili..." (Borghesia)

Dakle... ovu knjigu možemo posmatrati na dva načina. Kao intervju slušaoca i izvođača i drugi... kao zaostavštinu i istoriju jedne zemlje, proživljenu kroz oči različitih ljudi. Ukoliko se pronađete u ovom drugom, onda ste na pravi način protumačili ovo što vam Stevan predstavlja. U knjizi, vraćamo se kroz vreme i pohodimo svirke, nastupe i filmske premijere, čisto tek da osetite miris znoja, čujete zvuk trake koja se okreće i žmirkate na treperava neonska svetla andergraunda.


"Savršenu pesmu možeš da odsviraš i na komadu drveta..." (Arma Agharta)


Fokus knjige... tačnije muzički akcenat dat je na post punk-u, elektro, alternativi, ambijent i industrijal zvuku. Stoga, priče iz prve ruke čućete od članova sastava kao što su "Psihokratija", "Borghesia", "Trobecove krušne peći", "DV Nikt", "VIVIsect", a da ne ispadne kako je ovo ex-yu knjiga, ne manjka ni izbor muzičara koji nisu sa naših prostora. Najveće ili bolje reći... najpoznatije ime svakako je kultni "Voivod", a tu su još "Maggot heart" zatim Njujorčani "Iconoclast"... Foie Gras (ne jelo već lutka sa naslovne strane), kao i još mnogi drugi.





Međutim... andergraund ne njedri samo muzičare, Stevan je pokrio kako filmsku tako i strip industriju. Vrlo obimna priča sa Najdželom Vingrouvom je prava poslastica. Nisam ni znao za vezu između njega i Cradle of filth-a... eto malog tizera. Zatim Pet Morijarti... vizuelni umetnik i strip crtač, koji već neko vreme sarađuje sa svima nam poznatim Aleksandrom Zografom, čiji intervju zatvara knjigu. 

E ovde dolazimo do onog, možda i najbitnijeg dela vezanog za "Razgovore". Ovo je delo koje će ljubiteljima dobrog zvuka, filma ili stripa otkriti nepoznate dragulje koji se provlače kroz priču ili preporuke. Takođe, na kraju svakog razgovora, naveden je autorov kompletan stvaralački opus, stoga saznaćete za ono za šta niste ni bili svesni da vam je u životu neophodno. Ispašće sad da preuveličavam, ali vrlo sam ozbiljan. Kad sam bio klinac, upravo tako sam iz nekog intervjua sa Ivicom Čuljkom saznao za čoveka pod imenom "GG Allin". Nakon toga ekstremizam u muzici više nije imao granice, a novi horizonti su se otvorili naširoko. E sad... koliko je to dobro i da li bi bilo bolje da su neke stvari ostale u neznanju? Za mene ne. Ja sam taj koji bi na svoju štetu otvorio Pandorinu kutiju jer je znatiželja uvek bila jača od zdravog razuma. U krajnjem slučaju kako bi čovek stvorio zlatnu sredinu istančanog ličnog ukusa mora da proba i dobro i loše, zar ne?


"Na buvljim pijacama sam godinama kupovao stare fotografije, dosta vremena pre nego što sam počeo da ih koristim u svojim stripovima." (Aleksandar Zograf)


Pošto je Stevan čovek koji ne miruje, njegova muzička ostvarenja možete ispratiti na bandcamp-u benda, a YT video možete pogledati ispod. 

 


Takođe, fanzin "Black Syrup" je aktivan (već dve decenije, malo li je!!) i na engleskom jeziku možete pročitati sve vezano za alternativnu stranu muzičke scene. Izdavačke kuće, recenzije, izdanja i intervjui. Opet... underground at it's deepest. Ko želi da poruči knjigu, to može učiniti direktno od autora putem sledeće mail adrese. 

blacksyrupzine@gmail.com.

Stoga ne čekajte... poslušajte reči iz podzemnih razgovora.



субота, 4. април 2020.

Goblini - Jednina (2019)




Goblini su specifičan bend. Oni rade samo onda kada osete potrebu da rade i govore samo onda kad imaju šta da kažu. Bez ustezanja, bez uvlačenja i bez cenzure. Nagradno pitanje. Da li bi bilo ispravno očekivati "one" pank Gobline iz devedesetih ili se nadati eksperimentu i evoluciji u bilo kom pogledu? Odgovor je tačan. Koji god da ste dali, dobili ste oba u Jednini. Nakon "Robe s greškom", očekivanja su mi lebdela negde u stratosferi što se novog materijala tiče, a na našu sreću, pa čak i sreću svih vegana stiglo je "Meso".

"Meso" je prvi singl koji je najavio šesti album nazvan jednostavno "Jednina", a svoju premijeru je imao na YouTube-u i mogu vam reći da me je uhvatio poprilično nespremnog. Prethodni album kao najavu je imao "Evropo", o kojoj ne treba posebno da trošim reči, međutim "Meso" na prvo slušanje mi "nije leglo", i to iz dva razloga. Prvi je taj što me je nespremnog uhvatio Golubov stil pevanja u strofi. Verovatno sam očekivao ratnohuškačko režanje po kom je poznat, a drugi i bitniji razlog je taj što sam pesmu slušao na poslu - sa pola pažnje. Dakle....učite na mojim greškama. Pesme slušajte sa punom pažnjom i obratite pažnju na poruku koju nose. Stvoriće vam neuporedivo bolji utisak o albumu.

Činjenično stanje je sledeće. Goblini su ostali jedan od retkih bendova koji zaista imaju šta da kažu i koji imaju da nam ponude nešto novo. "Jednina" predstavlja stasale Gobline u svakom pogledu. Muzički, tekstualno, idejno, pa i produkcijski. Kako momci sami rekoše, prethodni album je bio o sistemu generalno, dok se "Jednina" fokusira na pojedince i njihova (ne)dela. Golub se nikada nije plašio da bude glas javnosti i tračak revolucije kroz distorziju. Ovaj album ne poziva na bunt, već na osvešćenje nacije.



Sam proces stvaranja albuma je trajao dugih šest godina. Goblini su slali rifove, a Golub je tekstove vikao nazad sa drugog kontinenta. Ko zna kako bi bilo da je bio tu i da su u celini stvarali album, možda bi međusobna hemija vukla na drugu stranu. Kad smo već kod iste, na promociji, Golub je dolazak u Srbiju i sastanak sa bendom ovako opisao: "Nakon što smo se okupili, ni sat kasnije zamalo smo se pobili". Mada....koja se to braća ponekad ne potuku. A šta se zapravo krije iza albuma "Jednina" i šta da očekujete od njega?

Deset društveno-angažovanih pesama, koje čak i kad zvuče kao da se šegače, potežu ozbiljnu temu.
Kao naprimer:

"Zapad - Severozapad", moj trenutni favorit uz "Ti si taj" je bolna istina o traženju sreće u drugoj zemlji, jer ti svoja ne pruža nikakvu utehu. Ili još bolje, traženju sreće za svoju decu.

Pesmu "Ti si taj", zaista nema potrebe posebno predstavljati, svakome ko pogleda spot i pročita tekst sve će biti jasno, a već vidim da će uz "Ja, ti ili on" da grmi uživo, dok se širi kovitlac prašine od šutki. "Treba nam udarac u zid".

Naizgled šaljive "Švić švić" i "Žmigavac" su pesme onih starih Goblina, koji i kad se zezaju, imaju tu njihovu dozu ozbiljnosti. Svaka sličnost sa stvarnim likovima je slučajna. Ili......

"Hvala vam" i "Meso". su pesme koje imaju lični pečat udaren na tekst. Svako u njima može pronaći sebe. Pa čak i "Mirno more" koja je pravi primer zašto su Goblini jedan od trenutno najbitnijih bendova u ovoj rahmetli rok sceni.

Jedna malo drugačija "Il migrante", na Golubu vrlo poznatom italijanskom jeziku je priča o migrantu koji nakon dolaska (bežanja) u Evropu shvata da ona nije tako krasna i lepa kako se svetu predstavlja.

I za kraj, pesma koja mi je iz nekog razloga dala vajb Hladnog piva, "Negde pred zoru" je sjajan završetak ovog albuma, lagana pesma, koja horskim refrenom poručuje "Nek' nema reči, nek' peva tišina".

Na vama ostavljam sud o tome da li su Goblini ispunili očekivanja. Da li su pobedili daljinu i da li si ti taj koga čekaju da menja? Uz pivo, dva, tri, malo svađe, dirigentsku palicu Dragana Alimpijevića Pika, dobili smo jedan zaista kvalitetan album koji neće promeniti sve(s)t, ali će dopreti do izabranih, a njegovu poruku će razumeti ne samo jednina. Iako ponekad tako deluje, "Jednina" je samo reč. Ima nas gomila.