Crnoslovlje: Trlogija - Slava svetlu/služba tami

Koji je najbolji način da se načne godina? Ako je vaš odgovor ćevapi u lepinji sa pretopom, vrlo ste blizu odgovora. Ako je odgovor underground horor, pomešan sa heavy metal muzikom i odevni predmeti oslikani nakaradnim mozaikom ukrajinca vagabunda, onda ste u pravu sto posto. Crnoslovlje je za kratko vreme od ideje napravilo brend. Ne samo to. Brend koji se sa svakim brojem širi i, kako se čini, nema nameru da prekine u skorije vreme. Insajd informacija koja vam neće otkriti ništa - Iako deluje kao veliki korak, ovo je tek zagrevanje pred sprint. Velika ostvarenja su na pomolu.

Broj jedan bio je samo uvod u dijaboličnost umova trojca zaduženih za ovo nedelo. Broj dva proširio je vidike i doneo nešto novo, dok, broj tri, iz fanzina je evoluirao u knjigu. Stranice su dobile slike, krv je dobila boju, a moje atrofirano telo idealan način da opet bude privlačno. Novu brendiranu majicu Crnoslovlja. E sad... šta trilogija sadrži na svih svojih 130 strana (Posebna pohvala za Daniela Tikvickog i muški posao koji je odradio) i zašto ovo čitate umesto da klikćete na oficijelnu FB stranicu i poručujete svoj broj? Ukratko, rečima Crnoslovena:

 Tri priče i tri gostujuća autora

 Tri antirecenzije

Tri stripa

To je vrlo ukratko. E sad... Tri gostujuća autora nisu bilo koji autori i tri priče nisu tek nekakve priče. Priče su ekskluzivno pozajmljene Crnoslovlju i predstavljaju premijere za nadolazeće zbirke autora. U ovom broju, Gloubtrotersi su srpski fudbal u poređenju sa Trilogijom. Imamo dva Dejana. Sklizovića i Ognjanovića, dva jaka imena u virtuelnom svetu i Mladena Milosavljevića , koji sa bedema, svoje večne kuće nadzire Jezavu. Zanimljivo je da u sve tri priče nema cenzure, nema povlačenja i nema pokajanja. Kao u pravom undergroundu, rečnik je sirov, psovke se nižu, a protagonistima je greh, razvrat, blud i kurcobolja stalno uključena aplikacija u mozgu. No, da budemo realni... hoće li iko biti fin kada dođe kraj sveta ili kada mrtvi ustanu iz grobova?

Pričom broj jedan, nazvanom "Klanica", Dejan Sklizović otvara zbirku. Dejan je bivši urednik u AVKF-u i veliki poznavalac horor i filmske kulture. Klanica je trejler za njegovu prvu samostalnu zbirku (trenutno u procesu otelotvorenja u fizički oblik) pod nazivom "Mijazmični predeli". Klanica je lična priča na više nivoa (Uključujući i onaj najteži). Prvo, jer se dešava u Nišu, na domaćem terenu. Drugo, jer je autor lično pro/pre/živeo i treće jer se "Klanica" zaista dogodila. Dobro, možda ne baš klanica, ai festival koji je inspirisao priču, zaista je bio održan u Nišu i svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna... ili da li je (hammerheart orgulje u pozadini)?

Glavni protagonista je ljubitelj horora, koji na festivalu strave dolazi u kontakt sa čovekom koji će ga preko virtuelne realnosti ubaciti u njegovu ličnu klanicu. E sad... pitanje se nameće. Koliko virtuelni svet ima nivoa i koliko torture čovečiji mozak može da podnese? Gde prestaje klanica svesti, a počinje disekcija mesa u realnom svetu? Zašto ima toliko krvi svuda i zašto se čovek zadužen za virtuelnu stvarnost toliko smeje? Od jedne bezazlene večeri i pokušaja da se tuga za devojkom udavi u pivu, izlazak je otišao u totalno drugom smeru i razum je krhk koliko i telo.

Druga priča, nazvana "Naprata" je zapravo prequel. Mladen je po priči snimio istoimeni film pre tačno jedne decenije, koji možete pogledati na YouTube-u. Svi oni koji su čitali "Jezavu" ili "Večnu kuću", upoznati su sa stilom i folklornom jezom koja se nalazi iza tih stranica. Ova priča je deo univerzuma koji je Mladen vrlo umešno stvorio, takođe ukotvljen na muzgavoj obali Jezave.

Priča se okreće oko grupe novinara koji snimaju prilog o nasilju nad ženama. Put ih nanosi u zabačeni Livat, koji pored šamara koje napaja alkohol, krije još nešto. Naša grupica će to saznati na teži način. Otkriće livatsku misteriju u svoj svojoj veličini i imati tu "privilegiju" da bude deo nje. Samo što... ritual daje, ali ritual uzima. I dok shvatite šta se desilo, možda je već kasno da se preokrene. Prokletstvo nije džabe prokletstvo.

Priča broj tri "Vanredno stanje" je nova priča davno napisana i hajlajt je ove zbirke. Doktor za horor, u virtuelnom svetu poznatiji kao Gul, a u literarnom kao autor "Prokletija", "Zavodnika" i "Naživo" romana, nam specijalno za Crnoslovlje daje insajd u nadolazaću zbirku priča. Privilegija koju nemaju mnogi. Ova priča je nekada davno bila dostupna na Gulovom blogu, ali je uklonjena zbog objavljivanja. Sećam je se kao kraće priče, vrlo uprošćene u odnosu na ovu, ali sa istim ishodom. Dobro... u prvoj priči atmosfera je bila malo življa. Ako mislite da se južnije u Srbiji Niš ne dešava, varate se. Ovo je druga priča koja potiče iz istog grada i prati razmišljanja dva prostodušna lika koji saznaju da mrtvi više nisu mrtvi. Za razliku od svake histeriče reakcije kakvih ste se nagledali u filmovima i video igrama sa nemrtvima, ova priča donosi dva tvista. Prvi je totalno drugačija percepcija protagonista, a drugi totalno obrnuta definicija pišanja po sirotinji. 

Ovo bi bio teksualni eyegasm, a za vizuelni imamo pet osoba i tri stripa. Prvi strip je (koliko je meni poznato) prvo autorsko ostvarenje "Neveste", a zove se "Najbolji". Tematika je rađena po scenariju Yoga i predstavlja neutralizaciju nultog pacijenta, proverenom eutanazijom. Crtež je jednostavan i poprilično efektan u predstavljanju priče publici. Odličan uvod i nadam se da ćemo nevestu i njene kreacije viđati još. Obzirom da su table na svega par stranica, ne želim da otkrivam ništa više.

Drugi strip je, za razliku od ručno-crtanog "Najbolji", uzeo digitalni pristup da priču Milana Kovačevića "Pustite nas da umremo", otelotvori u slikama. U ovoj, nulti pacijent nije svestan svoje "nultosti". Miloš Pujić se jako lepo snašao u digitali i uspeo je da dočara sve efekte post-apokalipse.

Treći strip je zvezda večeri i verovatno razlog zbog koga će neko na dijetu usled cene štampe fanzina. Šalu na stranu, Tihana Švarcmajer nam donosi maestralnu reprezentaciju lirike raspevanog somalijera Bunjevca, pod dirigentskom palicom vazda kreativnog Joga. Nema potrebe da vam objašnjavam dalje, samo ću reći da je pesma "Sedela sam za mašinom" dobila žensku verziju leatherface-a.

Pomenuo sam da ima pet autora i sramota je da im ne damo itekako zasluženu čast. Mladen Oljača, čije ilustracije, stripove i karikature ste mogli videti širom časopisa već decenijama unazad (opet ekskluzivno za Crnoslovlje) iskače iz svojih bezbrižnih ilustracija i predstavlja nam malo mraka u vidu antropomorfnih kreatura, kakve niste imali prilike da vidite od njega.

Poslednji autor i onaj koji je Crnoslovlje učinio crnim je ukrajinski mistik Andrei Strahov. Andrei je kriv za dizajn naslovnice, boksa, kao i ilustracija na majicama. Ovaj kolaž koji je napravio za broj tri je meni lično najbolja naslovnica koju smo do sada imali prilike da vidimo.

Nakon svega ovoga i dalje nije kraj. I dalje vas čeka još uživanja. Prvo je trilogija intervjua sa svom trojicom autora. Yog je novinarski odradio svoj posao i sve što ste hteli da znate, a niste imali prilike da pitate, Yog je to uradio umesto vas. Mladen, Dejan i Gul otkrivaju svoje dalje planove, impresije i ideje, kao i neke najave... kao i do sada... vrlo ekskluzivno.

Za kraj imamo pravi šlag na torti. Trojica Crnoslovena sede za velikim stolom Valhale. Ispred njih nekad živo biće sada je simbioza krtine i ukusa. Krčazi su puni piva i rekapitulacija počinje. Svako ima svoju tačku ključanja, a aktivacija besa je individualna. Stalni smenski posao, hronični nedostatak vremena ili jednostavno činjenica da advokati postoje, dovoljan je preduslov za nervozu, a kulminacija gneva je samo pojačana lošim filmskim ostvarenjem. U tri anti-recenzije, možete videti koje ostvarenje je svakog od urednika nateralo da pomisle o ubijanju golim rukama.

I poslednja ekskluziva za kraj (obećavam) je muzički doprinos Crnoslovena narodu. Prvi box, nudio je "Ashen epitaph", drugi speed trash "Krvolok", a treći... pa da vam ne otkrivam baš sve. U pitanju je kompilacija pesama koja definitivno neće razočarati ni underground, a ni one koji ovo čitaju. Jer... ko je došao do Crnoslovlja, zna šta da očekuje. Sećate se kad sam pre jedne rečenice rekao da neću da otkrivam sve. E pa, evo ga sve u kompilaciji SlavaSvetlu/SlužbaTami. Uživajte.

1.Satan Panonski: Advokat 

2.Jane Dark: Falen (New version) 

3.Amentes: Ascend 

4.Satan's Acolytes: No Blasphemy 

5.Pasha: Lampoon (Celebration) 

6.Praznina: Obličje i Ništavilo 

7.Plamen Večnosti: Enemies to Servants, Allies to Foes 

8.Strahor: My Last Breath 

9.Ptomain: Immaculate Divine 

10.Yog x Протонеурозис - Oral Sex Demon (Redux) 

11.Urok: (Last page of) Chronology of Dead Worlds 

Poručite Crnoslovlje, podržite Vragovesti i očekujte neočekivano.

PROGNAN - Naši životi više ne postoje (2023)

 

So... new year’s wishes sometimes do came true and „all best“ actually came in form of „all blackest“. No worries... when metal is in order, black is more than welcome. As much as i try to be informed with happenings on scene, there are books, comics, movies, series and it is simply impossible to track everything new. „Prognan“ with their new album caught me off guard, much because i wasn’t expecting it (shamefull i know). However, after first song strikes i became hopelessly addicted to this album and now we are far past turning point. Having this album on your CV is something that none of black metal scene giants would be ashamed of. „Naši životi više ne postoje“ is fast - yet melancholic at times, raw – but yet emotional, heavy – yet on other side painted with ethnic melodies of great Helm, warlike, yet waving white flag of peace. Also it is melodic, hymn-like, anthemic and history oriented album. Now, this is just a quick impression of what this disc really contains. Let me explain my exitement in detail.

As someone who is serious „Sabaton“ fan, especially their thematic and lyrical song construction, Prognan’s album in start had everything that in my criteria contains recipe for success. Interesting fact is that just few weeks ago i was fanatically listening to Ukrianian veterans „1914“, whose album „Where fear and weapons meet“ tells same story, but from different pair of eyes. Comparision between these two albums is inevitable but each of them presented horrors of blood filled trenches in their own, unique way, therefore immortalized one important part of history. History that showed different times... where many countries acted as one, against world’s biggest force.

Black metal as music movement is very subjective. Fans of BM are probably most honest fans of any genre that i saw, but at the same time, fans with fastest dissapointment point and rejection of band. If beloved band starts experimenting or taste even smidge of commercial success, it’s impossible that will hold on to all of it’s fanbase. Experiments are really dangerous occurrences in BM music, but „Prognan“ from the start describes themselves as bend that pushes their own limits far outside of comfort zone. Although this is their first album, band is not young. They had their first demo „Follow the blind“ in 2009. and after that „Vuk“ (Wolf) in 2011. In 2012. they had their last release called „Jama“ (The pit) done by magnificent poem of Ivan Goran Kovačić. Despair and hopelesness that Kovačić described, Prognan turned into music filled with anger, sorrow and naration. Since that EP, this band potential was more than obvious. Unfortunately, whole decade needed to pass, so this album could see light of day.

Was it worth it, though, waiting that decade? Hell yeah... We are presented with one, without exaggeration, marvelous work of art and reading band’s history i can understand why. Writer of music, Kob, created music for many Hollywood projects, making this gun shell covered history even more epic in form of “Naši životi više ne postoje”. Before i present songs by name, what makes this whole project special?

I never enjoyed repetitive composition, trash, black or punk. I don’t like where during the song everything seems the same. No intro, bridge, chorus, outro, beginning or end. I like modulations, epic choirs, i like experiments and above all… melody. What can i say… BM and hit-like melody. Shoot me if you must. Someone fails very badly in these experiments, but someone, like “Gavranovi” or “Prognan” hits jackpot. Of course i do understand black metal’s initially raw creation, given birth from frost forests of Scandinavia and thematically uniformed with religious principles. BM is music that needs to represent raw emotions in it’s primal form. Just like Quorthon or Nodtveit expressed themselves outside the board, Prognan does the same with theatricality in their own music.

 „Naši životi više ne postoje“ like the title implies is a homage to heroes of the Great war. Both lyrically and musically. Story itself can be viewed from two angles. First is history. From very beginning of war and assassination of Franz Ferdinand, until it’s conclusion. Other is psychological aspect, straight from soldier’s mind. Unprepared martyrs who were pulled from their homes, just to be toss into vortex of death and gunpowder with only one thought on their mind. How to get back home when this all ends.

Here we come to exact part of what makes this album float above the sea of metal projects and makes it a masterpiece. That part is experiment that integrate Balcan ethno music into raw core of black metal. Melodies of well known folk songs are put in so they match music as well as stories they represent. Like i stated in review of „Centurion“ album, „Prognan“ guys also managed to paint a picture with music. Heavy melodies, driven by depression of history, sucessfully evoke sorrow and misery that war brings. Death is sad, but it’s always comes with music afterward. Here, aftermath of battle is represented by slow music, whilst anger, explosions and rifles are followed with fast riffs and double bass pedal. Mourning of lost soldiers is imaged with quiet, calm piano. This album which lasts over an hour is compiled of ten songs. So... not to spoil joy of first listen, i will stroll through songs. Now... in words of band itself with some of my own, let’s start with bang.

1. 28061914 – Opening song and date when everything began. Second half of the song is exactly what i was talking about. Kob sings words that Gavrilo Princip wrote on the jail wall, over old cossack folk song „Tam šli dva brata“, which speaks of brothers return from Turkish frontline.

2. Neprijatelj pred vratima – Attack of middle forces and first battle that started it all. Mountain of Cer. Beginning of First World War. Song that starts with amazing vocals of slavic-etno opera singer Andrea Krux.

3. Naši životi više ne postoje – After battle of Cer, Austro-hungarian army attacks again. 130 infantry battalion, 136 artillery batteries, 4 plain sections, followed with more than 20 ships. Domestic forces are discarded and powerless. City, aside of soldiers is defended by civilians. Desperate fight, day three…

4. Golgota – Decision has been made: Crossing over frozen mountains and abandoning the capitol. Soldier is wounded and in delirium. Winter is coming. Culmination is ahead, battle continues. This time we have melodies of song “Ej dragi dragi”. Although it might sound like it couldn’t work, prepare to be surprised.

5. Po ovoj zimi nalazimo smrt – Soldier comes to himself after being wounded. Miles from home, parted from his wife and son. Harsh winter, hunger and despair took lives of many. Sometimes, near fire, after many hellish days, soldiers find courage by singing old songs. Not to spoil everything, this song is merged with one, very famous folk song, which with it’s powerful choir gives new, epic note to it. Ending is especially emotional and soothing narration leads us to…

6. Spas – Army survives and arrives to destination. Piles of dead bodies are left behind them. Seemingly happy event is overshadowed by sorrow for lost men. Preparations for getting back to war. This one is purely Viking-like instrumental that reminds of soldier’s respite while polishing their axes, waiting for next battle.

7. Kapija slobode – First stage of frontline. Army returns to war. Mountain top of 2525 meters high. Strategic location and conquer of that top would mean first step towards regaining country. Kaymakchalan

8. Krvavi rovovi – Soldiers: Torn, scattered, stumbling on rocky cliffs. With tattered boots, bloody, they are advancing inch by inch. Through screams, combat now is hand to hand – gun don’t help anymore. This is crucial battle of the frontline. Number of dead bodies in plane sight has not yet be seen in this magnitude. Trenches nearly two meters deep, partially completely full. One by one they lie in piles. Veternik.

9. Naša straža je gotova – Decision has been made: Final storm into freeing city that was abandoned four years ago. Soldier cannot even fathom that only kilometers are between him and his wife and son.

10. Mrtvi moji – Neumrli – Soldier stands in front of burnt down house. His wife is murdered, and son nowhere to be found. Thinking they are both dead, he is one step from death. Narrative ending of this spiritual experience perfectly presents entering of one and coming in to another insanity. Was it all in vain? What was the purpose of it all? Why it needed to come to this?

With expansion of technology, with one computer, anyone can make album. However… I know, from first hand how much of a chore is to record/produce/sing/master one album, especially if that recording like in this case consists of live choir and non-standard instruments. Believe me that time, patience, Murphy’s law and finances are not working in your favor. So… don’t believe this review. I will consider this as a success if this text makes you go and listen to “Prognan”. Fans of digital music, go to their YT page, or official bandcamp and check it out. Fans of physical formats... hurry. Limited amount of CD’s are in print and if you want your hands on one, be quick. This release will contain 50 page novel written by Kob.  

Brothers from Vukovar exceeded my expectations. Will it be case with you as well, find out. Maybe lives of soldiers don’t exist anymore, but their stories will most definitely live.

 

In lives one, as in death

We will be one soul for all times…

Nathan Jonas "Joey" Jordison 1975 - 2021

Slipknot je bend za klince metalce.......onaj bend na koji se iz novčanika ojačanog nitnama daje poslednjih 1000 dinara koje je baka dala od premale penzije da se kupi majica u Felix-u. Onda, par godina kasnije, čovek stasa, počinje da shvata kreativni um Mikael Åkerfeld-a, a majicu Slipknot-a nosi samo po kući, da ne vide ostali trve drugari. Tad ide i faza broj tri. Neke nove klince sa njihovim majicama, nazivaćemo pozerima i terati ih da nabroje pet pesama dok se smejemo onome "šta je Kori Tejlor rekao". Ah, te čari odrastanja......

Slipknot je i za mene bio početak. U kameno doba pre interneta, dok sam slušao kako bezimeni ludak u crvenom skafanderu urla sa neimenovane audio kasete, mlatio sam glavom u pokušaju da shvatim neku reč teksta i željom da usled slemovanja i moj vrat bude kao vrat neimenovanog urlača. Tekstove, naravno, nisam imao, omote smo kopirali od nekoga, ko je tu sreću imao da mu tetka iz inostranstva umesto stana, donese originalni disk. Ah, te čari istočne Evrope. Onda su se pojavili ti neki, misteriozni ljudi, koji su nabavljali nova izdanja maltene brzinom kojom su izlazila i ne samo to. Imali su i ripovane DVD koncerte i butlege. Kako su to radili, sam Jog Sotot je znao, a ja sam imao sreću da svoje, bakinom penzijom stečene pare, dajem njima u zamenu za "Princo" disk, na kome je u svoj svojoj veličini i 240p veličini ovenčan video nastup mog omiljenog benda. Ah, te čari uličnih wizarda pirata......I? Da li je vredelo? Vredelo je svakog jebenog dinara. Jer, onda sam shvatio da sav taj hajp i svo to ludilo koje sam čuo u audio formatu, sada je samo pojačano nastupom kakav do tada nisam video.

Crvena odela su bila zamenjena belim (iako je bilo obrnuto, ali ja to tad nisam znao), a gomila ljudi, na maloj bini je trčala, skakala, tukla se, a još veća gomila ljudi u publici je bila u delirijumu. Tada, to je postao "moj" bend i bend koji sam nastavio da slušam čak i dok su drugi bendovi dolazili i prolazili. Do te mere da sam novac od tesko zaradjene penzije zamenio novcem od tesko zaradjenih 12-to časovnih smena i platio čoveku da mi iglicama oskaradi nogu za vjeke vjekova i ureže simbolično "S" koje je obeležilo nastanak metala početkom 2000tih godina.

Smrt je kreator hejta. Tako i ovaj tekst, nastao je usled nemilosrdnog dolaska ripera. Slipknot je bio bend, u najmanju ruku interesantan. Kako muzički, tako i pojavom. "Bratstvo" iliti "The Nine" je postava najdraža ljubiteljima ovog benda. Originalna devetorica prašila su nerazdvojno od 1998 do 2010-te, kada je prvi od devetorice otišao sa ovog sveta. Znate onaj osećaj kada se "srodite" sa bendom i usled bezbroj pogledanih lajvova, intervjua i vlogova, dođete do stadijuma kada kao da se znate, maltene ste postali nikad upoznati drugari. 

Polova smrt me je pogodila 2010-te godine, pre svega jer je bila iznenadna, a i znao sam da to znači početak kraja paklenog noneta. "Braća" iz benda su održala vrlo emotivan koncert gde je Polovo odelo sa bas gitarom bilo tu i sve je delovalo kao tragična igra sudbine. Tri godine kasnije, još veće iznenađenje usledilo je u misterioznom odlasku Džoija iz benda i to me je u neku ruku još više razoružalo. Smrt je neizbežna, ali odlazak/izbacivanje iz benda nije. Ironično, ostali smo bez broja 1 i broja 2, obojica jedni od osnivača benda. 2019-te, odlazi i broj 3, Kris, usled pravnih razmirica i to me, maltene, nije ni dotaklo.  Obzirom da je broj 4, Džim, već otišao iz Stone Sour-a, sve je moguće.

Zaista ne želim da ulazim u tiradu i priču o tome zašto je Slipknot dobar bend, a pogotovo me ne interesuje rasprava sa "kvlt" metalcima i virtuelno merenje penisa sazdanog od jedinica i nula putem odgovaranja na komentare. Ovde sam kako bih ovih nekoliko čitalaca i posetiooca pružio svoj iskreni omaž i odao počast čoveku koji je uticao na mnogo njih. Svojom pojavom, talentom, kreativnošću i pre svega, sviranjem.

Kao i u dosadašnjim tekstovima u "In memoriam" sekciji, neću pisati biografiju, jer to sve možete naći na dva klika. Slipknot, sa svojih devet članova je interesantan po još jednoj stvari. Reputaciji članova. Evo recimo.......Glavni hejt usmeren je na Korija, naravno, jer je frontmen. Dozvolite mi da ga uporedim sa aktuelnim Đokovićem. Kad se ne piše mnogo o njemu, a on samo radi svoj posao, onda je ok, a kad krene da se eksponira i prikazuje u svim svojim dostignućima onda "plati porez", "prestani da sereš po netu, niko te nije pit'o" i slično. Poznato? Dalje......Klovn, kao tatko benda, prima svojski svoju dozu onlajn drkadžija. Mika troluju tu i tamo, ali opštepoznat je ejakulat na njegov video snimanja gitarske deonice na AHIG-u. Džima mrzim najviše ja......jer koliko je realno da za jedan život budeš u Stone Sour-u, Slipknotu i u vezi sa Kristinom Skabijom. Kris se učaurio u svoju introvertnost i tu je bezbedan. Pola su u principu voleli, kao i glavnog lika ove cele priče, Džoija.

Džoi nije bio samo "bubnjar". Džoi je bio institucija, inspiracija i idol. Idol svim fanovima Slipknot-a, a inspiracija svim fanovima muzike i onima koji su ikada u ruke uzeli par bubnjarskih palica. Pored temelja koji je postavio sa matičnim bendom, svirao je sa Murderdolls, Scar the Martyr, Rob Zombie, Satyricon, Korn, pa čak i Metalikom , nakon što je Lars zaglavio u bolnici. Ima li potrebe da govorim o samom kvalitetu njegovog sviranja, kao i poštovanju koje je stekao među metal muzičarima i fanovima? Slagali se ili ne o tome kakav je Slipknot kao bend, da li je klinački ili nije, neosporivo je opšte mišljenje da je Džoi bio jedan od najboljih bubnjara koje je metal svet imao čast da iznjedri. Sad će se neko napraviti pametan i reći "sviranje kurcu, okretanje bubnja i bla bla"...... Prvo......Slipknot JESTE teatralan bend i poenta jeste na stvaranju šoumena i prezentaciji publici, radi ostavljanja koncerta za pamćenje. Isto što radi King Diamond, Alice Cooper, pa čak i Mejdeni. Drugo......nije vam smetalo kada se Tomi Li vrteo na bubnju sa onakvim svojim sviranjem?

Uh......kad sam nervozan, tad sam ciničan i sarkastičan, ali......poenta ovog teksta je kao i svakog drugog "in memoriam" teksta. Kada neko umre, tada su svi tužni, svi šeruju i svi r.i.p.-uju, čak i oni koji su tu osobu, do juče ismevali. Džoi je za mene bio ne samo jedan od devet. Džoi Džordison je deo kreacije koja je odredila jedan od moja dva životna puta i pravac kojim ću se kretati u budućnosti. Da nije Slipknot-a, nikad ne bih počeo da sviram. Ne bih upoznao ljude koje jesam i proživeo ono što jesam. U više država. Tako da, ako slušanje ovog benda znači da sam manchild ili jednostavno nezreo, onda mi je drago da ovaj svet napustim u svom neznanju. Džoi, pozdravi Pola i pitaj Miuru kako se završava Berserk......počivaj u miru broju jedan.

My last true confession will open your eyes, I've never known trust like the nine

Let it be spoken, let it be screamed, they'll never ever take us alive

'Til we die

'Til we die

Beast in Black - Kako je zver zavila Budimpeštu u crno

Ovaj izveštaj neće biti standardni izveštaj sa koncerta. Ovo će biti Tolkinovska avantura o patuljcima koji su išli na planinu uprkos vremenskim uslovima, fanatično-poludelom Smiglu koji ljubomorno uz grudi steže svoj dragoceni (prešsss) dragulj, gubljenju bogatstva, pričanju nepoznatim jezikom, dok pod vođstvom neustrašivog Mitrandira idemo u susret zveri u crnom.

Okej.....možda ne baš toliko epohalno. Ali svakako Tolkinovski i svakako tragično (okej, možda ne baš toliko tragično). Krećemo iz početka.....polaskom sa juga „Srednje zemlje“.

Avantura je počela trinaestog novembra kada je hobita broj jedan iz topline svog doma otrgnuo magični zvuk. Taj zvuk beše mobilni telefon, a vreme beše pola šest ujutro. Svako ko je krenuo na putovanje bez prve kafe, zna da je misija u startu propala. I tako hobit broj jedan sede u magični autobus 51 koji ga je vozio preko srednje zemlje ka okrugu gde je živeo hobit broj dva. Morali smo da uključimo nevidljivost kako bismo kafu popili bez da probudimo uspavanu ženu hobita broj dva, jer da je ustala usled naše buke u šest sati, ono što se desilo patuljcima u Ereboru bi sada izgledalo kao ogrebotina. Obzirom da su hobiti poznati po šunjanju, upešno smo se iskrali i krenuli putem Rivendela koji se u našoj avanturi zove Novi sad. Hobit broj jedan je konstantno kukao da mu se spava i da je rano, dok je hobit broj dva bio tu da ga podrži do kraja avanture. „Samo malo izdrži, sećaš li se mirisa lipe u okrugu“ – govorio mu je. I tako stigosmo u Novi sad gde nas je, glavom i bradom čekao Gandalf sivi da nam pokaže put ka Mordoru.

Vozač za Budimpeštu, koji je zaista imao bradu (ne toliku kao Gandalf) je zaista nosio sivi duks, a u kočiji marke folcvagen nas je vodio preko reke Anduin dok je lagani džez u pozadini pržio svom svojom virtuoznošću.

U Budimpeštu su hobiti stigli par sati pre koncerta, a Gandalf sivi im reče. „Ostaviću vas ovde kod mosta, a vi možete ka centru ili u brdo da vidite zamak“. Nebo je počelo da se crni kao da je predosećalo šta će se desiti, a hobitu broj jedan u glavi je samo odzvanjalo „Run you fools“.

Sad, kako biste videli da vas nisam lagao, kreću muke malih hobita. Pošto su hteli da vide dvorac u brdu, krenuše da se penju i ubrzo shvatiše kako se iz lagane kiše stvara pljusak i kako brza hrana nije saučesnik penjanju. Dobrano pokisli, iznervirani, ali vedri duhom, hobiti se vratiše sa planine na most i krenuše u centar grada da se okrepe i osuše. Ovde dolazimo do tragičnog dela i gubljenja bogatstva. Nakon što krčag piva i kafe platiše deset zlatnika (10 evra za dva pića ej!), hobiti krenuše u poznati deo starog sveta, MekDonalds. Obzirom da jezik nisu poznavali, prstima pokazaše na bilbord, gde je stajala slika lepog hamburgera, potom na svoje stomake, a potom na otvorena usta, simbolizujući gladne ptiće u gnezdu. Nakon što platiše dva hamburgera sa džigericom (novo na meniju) i dva pomfrita 20 evra, odoše putem Barba Negre da se suoče sa zveri, dok je u pozadini odjekivao smeh Šmauga koji se nagnjezdio na njihovo izgubljeno bogatstvo, a u ustima im ostade gorak ukus poraza pomešan sa džigericom.

U Barba Negri, raspoloženje je počelo da raste već na samom ulazu. Polu prazna sala je malo po malo počela da se pretvara u prosečni autobus u Beogradu. Znoj, mađarski jezik i lajtšou bio je svuda oko nas, a tačno u 20h na binu je izašao „Myrath“. Poreklom iz Tunisa, Myrath je bend koji je stvorio svoj stil kombinujući metal i orijentalne melodije, heavy vriske i turska pevanja. I zaista, pokazali su zavidan nivo svirke promovišući svoj poslednji album „Shehili“. Da bi ste stekli utisak o ovom bendu, obratite pažnju na pesmu „Dance“, koja je najavila album, najbolje će vam reći da li je ovaj bend za vas. Takođe, odlično odsvirana „Believer“, jedan od vodećih singlova pre novog albuma. Popularnost ovog benda je u porastu, što govori najavljena samostalna turneja sledeće godine. Voleli ga ili ne, ali svakako primer benda koji je trudom i radom stigao tu gde jeste.

A onda.....ono što smo čekali. Svetla su se pogasila, lobanje upalile i krenulo je. Beast in black su napali punom snagom i bez milosti otvorili sa „Cry out for a hero“ sa poslednjeg, drugog albuma. Više stvari kod ovog benda je fascinantno, a pogotovo činjenica da Anton Kabanen, gitarista i glavni autor pesama od kad je izbačen/izašao iz matičnog benda Battle Beast, mrtav ’ladan je napravio novi. koji je za dve godine dostigao popularnost prvog benda. Čovek je jednostavno mašina za pravljenje hit pesama. Uz sve hvalospeve njemu, jednostavno mora se naglasiti da glavna nagrada ide pevaču Janisu. Čovek je udaljen od realnosti koliko sebe daje na bini. Ovo je drugi put da ih gledam uživo, a on ne posustaje. Od ženskih intonacija i falseta, do krvničkog vrištanja, Janis daje i preko onoga što „mora“ da odradi. Sad, dal je to dobro ili loše na duže staze, ostaje da se vidi, ali ako je nešto najbliže savršenoj svirci, onda je ovo bilo to, jer ja ni jednu grešku nisam uočio ni čuo. Momci su raspalili masu, ređajući hitove i odsviravši skoro u celosti drugi album, kao i najbolje sa prvog. „ Unlimited sin“, „Beast in Black“, „Blood of a lion“, „Die by the blade“, „Crazy, mad, insane“ (sa sve koreografijom), „Sweet true lies“, i naravno „Blind and frozen“, koja je dobrim delom učinila ovaj bend time što jeste. Jedina zamerka (lično moja) je što nisu odsvirali i „Zodd the immortal“ iz prostog razloga što se preterano palim na Berserk. No, biće prilike.

Zaista šou koji ukoliko imate prilike, nemojte propustiti. Iako nemaju vatre, pirotehniku, glomazne bine i maskote, imaju svirku i imaju Janisa.

Dobrano oznojeni, preumorni, hobiti izađoše na svež vazduh, a jedan od njih se već pretvorio u Smigela, držeći potpisanu ploču uz grudi dok je mumlao nerazumljive reči. Mitrandir vozač nas dočeka u svoj topli folcvagen, a avantura je mogla da se završi. Hobiti klonuše na zadnjem sedištu njegovog auta dok je lagani džez pržio u svojoj virtuoznosti.

I svi su živeli srećno do kraja života.....ili bar do Novog Sada, gde su od dva ujutro do pet sedeli u jedinoj otvorenoj pekari i čekali da krene prvi autobus za Beograd. A Bugarska se tek sprema krajem meseca.......

Centurion - Centurion (2019)

Upozorenje: Pre čitanja ove recenzije čućete dosta izraza poput "Fenomenalno", "Centurion" i "Perfekcionizam". Ova recenzija pisana je apsolutno objektivno i uopšte nije nabojena dekadnim čekanjem koje oduzima svaki vid objektivnosti. Hvala.

Strpljenje je vrlina? Ne bih se složio.
Ponekad, imati privilegije ne znači nužno dobru stvar. Obzirom da sam nepotizmom vezan za ovaj bend, moja želja da ostatak scene i celog jebenog sveta čuje nadolazeći prvenac, bila je skoro pa neizdrživa. Svi se pitaju kako bi bilo napraviti nešto novo, nešto drugačije....evo vam, reagujte. Moja gore pomenuta privilegija je bila ta što sam imao beneficiju da čujem ideje i pesme još od njihovog nastanka. Doduše, ruku na srce, momci iz benda su svoja čeda poprilično ljubomorno čuvali dok se ne stvori kompletna slika, tako da je moj uvid bio samo mali privju. Posebno me iritira činjenica da ljudi i ne znaju koliki put pesma prolazi od GP4 tablature do finalnog produkta, a vrlo brzopleto donose zaključke. Sam proces snimanja bio je do te mere perfekcionistički, da sam se ozbiljno zapitao ima li uopšte smisla ići do kraja sa albumom. Megalomanska zamisao i želja za uspehom pred vama su, spakovana u 77 minuta svog punog sjaja i potencijala.




A zašto je ovo album koji bi u svakoj normalnoj zemlji zavredio makar headline turnejicu, pokušaću da vam objasnim. Bar onako kako ja to vidim. Elem.......da počnemo od:

1. Istorija. Centurion je osnovan pre dugih 10 godina i pregrmeo je promene solidnog broja članova. Neću vas daviti sa detaljima, to je za neku drugu priču. Ono što je od samog starta Centurion izdvajalo od većine drugih bendova je požrtvovanost i ideja. Momci su od prvog dana ostali dosledni sebi i pratili tačno zacrtan put, pa čak i pomalo tvrdoglavo, uprkos svemu, uspeli su da ovu priču dovedu do željenog savršenstva. To nas dovodi do broja dva.
2. Stil. Esencijalno čist heavy metal sa mešavinom etno muzike i jakim uticajima power metala, trasha i speed-a, zahvaljujući različitim muzičkim uticajima članova. Opet, nekako ni to nije dovoljno da se u potpunosti opiše ovaj album. Ono što je divljenja vredno je činjenica da su pesme nastale pre deset godina, kada su članovi imali svega 15ak godina. Sa 15 godina, dok je većina vršnjaka otkrivala čari Pornhub-a i činjenice da mogu da uđu kliktanjem na "preko 18", čak iako nemaju, Centurion je izbacio EP "Virtuelno ognjište". Za nekoga u tim godinama da napiše takvu pesmu, a i bilo koju sa EP-a je jebeni presedan. E, tu smo kod broja....
3. Tekstovi. Ima li išta gore nego kada fenomenalna muzika ima glup tekst? Hteli mi to da priznamo ili ne, zaista bode uši, makar i podsvesno nervirajući slušaoca. Centurion tekstovi nose poruke, govore o ozbiljnim temama svakodnevnice, društvene angažovanosti ili jednostavno pričaju priču, slikajući panoramu tonovima i melodijama. E sad.....sama činjenica da su tekstovi napisani izuzetno zrelo, upali smo u problem koji i jeste i nije problem. Da pojasnim... neke od pesama su kompleksno zamišljene i njihova vizualizacija se stvara na osnovu teksta tek kada autor objasni njeno suštinsko značenje. A nije problem jer omogućava slušaocima da svaku pesmu shvati na svoj lični i poseban način, kao i da da objašnjenje za nju. A kad smo već kod vizualizacije.....
4. Vizualizacija. Ukusna bombona, mora imati i primamljiv omot za kupca. Centurionci su se svojski potrudili i angažovali Bogdana Amidžića koji je zaista odradio više nego fenomenalan posao. Iskreno, bilo mi je žao kad sam video omot za "Ognjište" jer mi je bio predobar za "običan EP". Na novom albumu je nadmašio sebe i celokupna genijalnost slike se vidi tek u velikoj rezoluciji sa svim sitnim detaljima koje je kroz nju razbacao. Njegove radove možete videti kroz celu istoriju benda, od prvog izdanja, do nadolazećeg "Pomračenja uma". Nakon vizualizacije dolazi i toliko pominjana......
5. Perfekcija. Ne znam odakle da krenem sa ovim. Sam proces perfekcije počeo je u samom startu i momci su ga se držali poprilično verno. Ako bih sada počeo da kucam svaki detalj, ovo bi stalo u omanju novelu. Ističem to samo zato što ne znam ni jedan bend koji se ovoliko pocimao oko samog procesa snimanja i koji je ovoliko pažnje dao i svakom najsitnijem detalju, ma koliko on trivijalan bio. Počevši od toga da su svi instrumenti "živi", iako su mogli komotno da se iskucaju i da niko ne čuje razliku (konkretno mislim na violinu, violu, čelo, trubu, ukulele), preko ozvučavanja svake, i najmanje komponente bubnja, etno horova i back vokala, simfo aranžmana, pozajmljivanja i kupovanja nove opreme samo za potrebe snimanja, sve do podatka da su za snimanje svake pesme koristili nove setove žica. Da li bi to čula živa duša? Ne. Da li to daje onih 0,5 posto kvaliteta. Daje.......i uzećemo svih jebenih 0.5 posto koje možemo da uzmemo zarad konačnog proizvoda. Sve ovo ni malo nije bio lak zadatak, ako i nije iškolovao i iskalio producenta. E da.......
6. Produkcija. Luka Matković (Citadela) nije ni bio svestan u šta se upustio kada je krenuo u ovaj poduhvat. Iako je u nekim momentima verovatno želeo da zaplače od muke, sada mu više ništa ne predstavlja izazov nakon snimanja Centuriona. Svi oni koji su iole upoznati sa kvalitetom produkcije i snimanja, pogotovo u Srbiji, moraće da priznaju neosporan kvalitet koji je Centurion ovde predstavio. Moja jedina zamerka je što u nekim momentima što Šomijev vokal ne dolazi do izražaja onako kako bi trebalo. U svoj svojoj moći i jačini. Kao neko ko je snimao pank album, video sam koliko je čak i to repetitivan i mučan proces. A to je svega par traka.......ovo što je trebalo uklopiti u jednu kompaktnu celinu kod Centuriona jednako je ludilu. A od ludila do genijalnosti mala je crta.
O svemu rekosmo nešto, pa bi bilo lepo da pomenemo i samu muziku. Idemo redom.





1. 6. APRIL 1941. - Uvodna pesma koja otvara album, ujedno je podsećanje na datum bombardovanja Beograda,a u vidu instrumentala, nam donosi najavu bombardovanja koje će uslediti na ostatku albuma.

2. ODMAZDA - Konceptualno i muzicki nastavak na uvod. Jedna od prvih pesama koja je nastala, ujedno i prva pesma koju je bend zvanično izbacio, dajući svoj lični omaž hrabrosti pilota koji su branili nebo nad beogradom. Sad već dobro poznata svim fanovima benda, postala je neizostavni deo seta na svirkama i predstavlja pravi spektakl. Ko je gledao, zna.

3. RUKA SUDBINE - Takođe jedna od starijih pesama. Da budem iskren, ne znam o čemu tekst govori, pisao ga je prvi pevač benda. Opet, može se shvatiti na više načina. Ovde se vidi po prvi put pravo sviračko umeće momaka iz benda. Same solaže, koje su do tona osmišljene, kao i aranžmanska struktura pesme. Improvizacija je ostavljena za lajv, u snimcima, sve je osmišljeno. Poebni akcenat na ženskim vokalima (dodole) je dodatak koji objektivno nisu morali da stave, ali dobro je što jesu jer upravo zbog toga je ovaj album takav kakav jeste i bend odvaja od mora ostalih.

4. HODOČASNIK - Kako hvaliti svaku muziku posebno, kada mi se sviđa album u celosti? Ovo je pesma koja odskače od prve dve zrelošću teksta i kao i prve dve, napisana je davne 2010-te godine. Pomalo i lična tema, a opet pesma koja treba da otvori oči ljudima koji drže pognute glave i puštaju da ih nosi struja života. Budi onakav kakav jesi i idi u smeru u kom ti smatraš da treba, a ne neko drugi.

5. VIRTUELNO OGNJIŠTE - E da.....pesma koja definiše Centurion i onome kome se ovo ne sviđa, ovaj bend nije za njega. Ovo je najbolji primer onoga da mi je totalno nejasno kako su momci od 16-17 godina napisali pesmu sa ovakvim tekstom i ovakvom muzikom. Tekst je poprilično jasan u svojoj nameri da odvrati pažnju od ljudske otuđenosti jedne prema drugima. Polako se od ljudi satkanih od krvi i mesa prebacujemo u binarne kodove, a da to i ne vidimo. Posebna pohvala za Duletove vokale u etno delu. Bajo moj....nema lošo :)

6. TRAGEDIJA GENIJA - Ova pesma je toliko podigla hajp što se tiče "novog" Centuriona. Prva pesma sa novim pevačem i pesma koja je najavila novo, zrelije poglavlje benda.  Šta reći. Jedna od tri najveća hita sa albuma u kojoj se sve prikazuje. Svo Šomijevo umeće pevanja, etno momenti, i zadivljujućih devet-osmina na bubnju koji se u metalu pojavljuju kao Halejeva kometa. Još jedan od uticaja, pored Maidena, Dream Theater i Portnojevo ludilo.

7. JANJIČAR - Okej......ovde prestajemo sa svakom zajebancijom.  Spreman sam pesnicama da branim stav da je ovo jedna od, ako ne i najkompleksnija pesma snimljena na našim prostorima. Polako sa krstom i ekserima.....imam argumente. Ovo je pesma epska na više nivoa. Prvo. Tekst......Tekst je priča o majci koja ima dva sina. Starijeg turski namesnici odnose za Janjičara, a majka iz očaja da ne odnesu i mlađeg, mu kopa oko kako bi ga napravila "neupotrebljivim". Godinama kasnije, dva brata se sreću na megdanu. Obojica se bore za "svoju" zemlju. Jedan sa strane Turaka, a drugi Hajduka i majka koja stoji između braće. Ovo je toliko kompleksna pesma koja ne može da se sluša dok brišete prašinu sa kolekcije diskova. Dakle.....zamislite film dok ide muzika. srpska muzika koja prikazuje srpsko selo, zatim turska koja prikazuje tursko carstvo. Dok vokal priča priču kreće megdan u vidu speed i trash momenata. Kada se sve smiri i svane zora, ostaje samo hrpa leševa i klasična gitara. Ubedljivo najkompleksnija etno-metal rapsodija na albumu koja ne bi bila takva da je snimljena ranije. Aranžmanski su nadmašili same sebe. Iako su pesme generalno dugačke, ova proleti kao da ima svega par minuta. Posebna pohvala za majku Snežanu, koja je pevala deonice majke Janjičara.

8. ASISTOLIJA - Prvobitno nazvana "Linija", predstavlja medicinski naziv za prekid rada srca. Možda i naj-metal pesma na albumu. Meni lično deluje kao da se sastoji iz dva dela. Prvi.....Avenged Sevenfold - Nightmare stoner metal koji prelazi u drugi, Centurion deo. Ova pesma je primer i vrhunac produkcije na našim prostorima. Ni jedan bend ne treba da se postidi ovoga. Tekstualno, ja je shvatam na jedan način, sličan "Ognjištu" i "Pomračenju". Tačnije, kao društvenu kritiku.

9. CENTURION - Himna albuma! Kraj!

10. ČISTILIŠTE - Poput Janjičara i ova pesma ima dublje značenje. Poput Ayreon-a, zamišljena je kao neka vrsta metal opere. Pesma je o ocu koji je ostao bez malog sina. I čujemo njegovu bol kroz koju kune lekare, kune boga, kune samog sebe i kakav odgovor mu stiže.Verovatno zbog aranžmana, ovo je pesma koju mi je jako dugo trebalo da shvatim i da mi "uđe u uvo". Ovde horski momenti dolaze fenomenalno do izražaja, a prvi put i da se smenjuju pevači. Pohvala za Đoletovo pevanje u sredini.

11. POMRAČENJE UMA - I dezert uvek ide na kraju. Možda i hit broj 1. na albumu i pesma koja je odabrana da se za nju odradi jednostavan, ali vrlo efektivan video. Tekstualno, pesma koja je, koliko vidim, već pogrešno protumačena zbog "upadica" fragmenata kao što su "Lavej", "Dogma" ili "Ordo Templi Orientis". Ali poenta same pesme je povodljivost. Samo to. Ljudska povodljivost da se odreknu sebe, da im se namaknu amovi i maske na oči i upravlja sa njima kao marionetama. Ujedno i najkraća pesma na albumu.

12. ∞ Outro koji je osmišljen kao rekapitulacija albuma. Podsećanje i sprovođenje kroz sve ono što ste upravo prošli. Kao slagalica, ova pesma je jedan veliki instrumental, spoj momenata i delova iz svih pesama koje se nalaze na albumu. 

Zaključak? 

Ja sam tu samo da podelim svoje mišljenje. Bend je sav svoj trud podelio preko svog YT kanala, a vi se bacite na slušanje i procenite do koje mere se slažete samnom. Za one koji žele da pomognu bendu, kao i sve kolekcionare, svoj primerak diska možete poručiti direktno od benda preko oficijelne FB stranice, kao i majice. U prodaji uskoro i majice "Pomračenje uma". 

AVE!

Sabaton - The Great War (2019) Serbian / English review

WHERE IS THIS GREATNESS I'VE BEEN TOLD?

Svim srcem navijam za napad i probijanje u Oblast 51. Pored svih svetskih misterija i tajni koje ćemo saznati, elijenističke kulture i tehnologije, Tesline zabranjene izume, gde je Molderova sestra, saznaćemo i ono najbitnije. Šta je entitet koji se predstavlja kao Joakim Broden i sa koje planete je došao? Jer činjenica kad neko napiše ovakav, deveti - mejdeni stali posle sedmog - album, tu već više nisu čista posla. Dakle, da sumiramo u jednoj rečenici.
Čekao sam tri jebene godine i zadržavam svako pravo da ne budem objektivan. E sad....."Veliki rat".
Već nakon "Heroes" albuma sam se trudio da budem realan i očekivanja smanjim na minimum, jer, budimo objektivni, sve dobre ideje moraju da presuše jednom. Od "The last stand"-a sam očekivao 50-50 album što se kvaliteta pesama tiče i sa tom brojkom bih bio i više nego zadovoljan. Nakon što sam se spektakularno zajebao, a album ispao 80-20 u korist fenomenalnosti, jedino logično je bilo da novi album makar polovično (opet) ispuni očekivanja. Jesam li u pravu? Spektakularni zajeb, ovoga puta je dostigao epske razmere i silovito me šutnuo u predelu stomaka, pritom zakačivši moje nezaštićene mošnice. Iz grča i kašljanja, ulazimo u sam "Veliki rat".
Spekulacije o tematici su sa moje strane bile šarenolike. Za nešto sam predpostavljao da će biti, a za nešto se nadao. Nešto što sam predpostavljao se ostvarilo, a ono što sam se nadao ostalo je u obliku suze u krajičku oka. Kao što sam naslov govori, priče su iz Prvog svetskog rata, a za razliku od "Carolusa" ili "TLS"-a, alum ni na jedan način nije konceptualan. Bend je za ovu priliku odabrao najzanimljivije priče iz tog perioda i pretočio ih u jedanaest numera.
Muzički "The Great war" na prvo slušanje predstavlja klasični Sabaton album. Horski refreni, jaki, distorzirani rifovi sa klavijaturom kao potporom i vokal koji me tera da se skinem go, namažem plavom bojom, obučem kilt i dok viltam mačem urlam Freeeedom sa izraženim škotskim akcentom. No, da budemo malo i ozbiljni, iako na prvo slušanje zvuči standardno Sabatonski, ipak nije sve tako, Oni jesu bend koji ima proverenu formulu rada, ali ono što je meni posebno drago je da im eksperimentisanje nije strano. Konkretno na ovom albumu "The red Baron", "The End of the War to End All Wars", pa čak i "In Flanders Fields". Ne zaboravimo na prethodim albumima "Blood of Bannockburn", "Lost Batallion", kao i "Ballad of Bull".
Drugo. Na ovom albumu se oseća osetan povratak rifova koji vode pesme, kao i muzički povratak na pesme sa starijih albuma. No detaljnije o tome kasnije.
Treće. Solaže. Ovo je možda ploča sa najbolje osmišljenim i odsviranim solažama koje je bend snimio. Svaka pesma ima svoju ariju, gde je pažnja stavljena na svaki ton. Dokaz da shred nije sve, a to nas dovodi do stavke broj četiri.
Ovakav album mislim da nije bilo moguće snimiti sa starom postavom, što zbog samog kvaliteta svirke, što zbog činjenice da je više članova učestvovalo u samom procesu stvaranja i komponovanja pesama, samim tim ubacivši deo svog ličnog pečata u veliki rat.
Peto . Sitni eksperimenti koje sam gore pominjao. Najbolje se vide u momentima kao što je "Red baron", koja je miks roka sedamdesetih i distorziranog metala prožetog hamond organom, zatim samo Joakimovo pevanje. Čini mi se kao da je malo eksperimentisao sa načinima pevanja, igrajući se sa "dubinom" glasa, kao i većom "hrapavosti" (čitaj više kao growl). Takođe na par mesta ima par iznenađujuće progresivnih delova koje su prava poslastica za uši. I za kraj, poema "In Flanders fields", koja će raznežiti i ono najtvrđe srce okovano crnim željezom.
Šesto. Omot i kompletni izgled velikog rata. Piter Šalai je toliko izdominirao sa novim artwork-om da ja nemam reči. U jednoj slici uspeo je da uhvati to beznađe rata i u devastiranom vojniku da postavi pitanje "čemu sve ovo"?
Jeste li se uspavali već? Sestro....skalpel....krećemo u disekciju.



1. The Future of Warfare - Numera koja otvara album... i to kakva. Mislim da u odnosu na openere prošlih albuma (Ghost division, Primo Victoria, Attero Dominatus, Night witches), nije toliko udaran hit, ali svakako pesma koja novim slušaocima u samom startu otkriva šta da očekuju od Sabatona i grmi ono što bend ima da poruči. Interesantno, za nijansu mračnija pesma od onoga na šta smo navikli i sa dozom progresive koje ne čujemo tako često. Pesma govori o najmodernijoj mašini za masovno uništenje, devastaciju i kotrljajućoj smrti. Tenku.

2. Seven Pillars of Wisdom - Nastavljamo dalje. Pesma koja nas vodi kroz životnu priču britanca, daleko od svog zavičaja, koji svojim avanturama na bliskom istoku stiče svetski poznati nadimak "Lorenc od Arabije". Sjajna pesma koja neodolljivo podseća na "White death", a sve što podseća na bilo šta sa "Coat of Arms"-a je samo plus.

3. 82nd All the Way - Legenda o 82. pešadijskoj diviziji kaže sledeće. Alvin Jork i njegovih sedam saboraca su uspeli da zauzmu nemačko mitraljesko gnezdo, u procesu ubivši 25, a zarobivši 135 nemaca. Tekst pesme je dovoljno objasnio sam po sebi: "What Sergeant York achieved that day, Echoes from France to the USA". Definitivno jedan od najsjajnijih momenata na albumu. Školski primer kako najbolje iskoristiti Sabaton formulu za hit.

4. The Attack of the Dead Men - Meni lično možda i najbrutalnije-zanimljivo ispričana priča. Naslov ni malo ne laže. Naime, reč je o napadu na tvrđavu Osowiec, u sadašnjoj Poljskoj, hlor-otrovnim gasom. Nakon što su mislili da su pobili sve, Nemci su krenuli u ofanzivu. Međutim na njihovo iznenađenje, ruski branitelji, lica uništenih od gasa, kašljući krv sa maramama preko usta uspevaju da odbiju napad. Otud i naziv pesme "mrtvaci", jer su bukvalno ličili na zombije. Zanimljivo je da mi je ova pesma na prvo slušanje bila čist prosek, čak ništa specijalno. Što sam je više slušao, sve je više skakala ka samom vrhu ovog albuma. Poseban osvrt na bridž pesme, tj. deo pre refrena gde se sve usporava, muzika i vokal, stvarajući scenu filma u glavi gde gas udara i halucinacije i smrt nastupaju. Jedan od najboljih momenata albuma.

5. Devil Dogs - Da ne bude kako samo sipam hvalospeve i ode junaštvu, ovo mi je prvi slabiji momenat na albumu. Dakle, polako sa penom na ustima.......ne kažem loš, kažem slabiji. Nešto slično "Killing Grounds" sa Carolusa. Klasična Sabaton pesma koja, opet po meni, ne odskače od ostalih. Neka im u budućnosti pola albuma bude kao ova pesma i ja sam srećan. "Devil dogs" je naziv za američke marince koji su se borili u WW1 i njihovim poduhvatima u Belau šumi. Muzički, brat blizanac je pesme "Smoking snakes".

6. The Red Baron - Drugi singl koji je najavio nadolazeći album. A kako najbolje započeti nego sa Sebastijanom Bahom. Ne ne, Skid Row nema veze sa ovim, iako je klasika. Dokaz broj jedan na ovom albumu da se Sabaton ne plaši eksperimentisanja. Pesma koja obiluje Hamond Organom, a iz koje vrišti Deep Purple vajb, služi na čast verovatno najslavnijem pilotu koji je ikada leteo. Pesma je omaž Crvenom baronu i njegovoj eskadrili poznatijoj kao "Leteći cirkus". Po prvi put da je Sabaton uradio pesmu u "šafl" maniru i nisu pogrešili.



7. Great War - Do sada nas je iskustvo naučilo da pesma koja se zove isto kao i album, bar što se Sabatona tiče, ispadne metal himna. Great War nije izuzetak, a svoju titulu metal himne ponosno nosi na maljavim grudima kao orden časti. Himna albuma u najboljem smislu koja priča o majci koja je u ratu dobila dva telegrama o smrti dva sina. Treći, poslednji, koji je takođe ratovao, odlučio je da se neće vratiti kući u koverti i vratio se nazad u SAD. Poseban osvrt na horska pevanja i kompoziciju same pesme.

8. A Ghost in the Trenches - Upotrebiću se terminologijom za odrasle. Da li muškarac može da skvrtuje? Da. Može. I to na otprilike 2:50 minuta ove pesme. Ko je čuo, zna zašto. Lično jedna od tri najbolje pesme na albumu. Zašto je to tako, ne znam, ali jednostavno jeste i to je ono što ovaj bend čini prikladnim za sve. Zato je Sabaton svačiji bend. Svako voli i svako se pronašao u nekoj drugoj pesmi. Dobro je kad se fanovi ne slažu oko toga šta je najbolje. To bend čini velikim. Priča o ludaku zvanom Fancis Pegahmagabow, koji, pored toga što je bio najuspešniji snajperista Velikog rata, bio bukvalno duh. Prelazio je noću u neprijateljske rovove neopažen i krao municiju, hranu, lekove, koje je potom vraćao kanađanima. under fire.....UNDER FIRE!

9. Fields of Verdun - Priča koju jednostavno nije moguće ispričati ukratko. Najduža bitka koja je trajala skoro godinu dana. Tačnije 303 jebena dana. Oda francuskom junaštvu i odbrani Verduna. Poprilično krvavoj i brutalnoj.Sama po sebi, muzika je ono što Sabaton čini najboljim bendom na svetu. Neko nov ko čuje Verdun i ne svidi mu se, nek traži sreću u pop muzici i sa srećom da refren izbaci iz glave. Sa punim pravom odabrana za spot i prvi singl.

10. The End of the War to End All Wars - Zamislite scenu......vojnik koji stoji nad telima, u moru krvi i čaura. Posle četiri i po godine, kraj je rata. Konačno. Veliki rat. Rat koji je trebalo da odredi dalju sudbinu sveta i donese mir. A da li je? Vojnik koji se ovde pita "Čemu sve ovo", "Zašto je moralo ovoliko krvi da se prolije i šta smo time dobili"? Muzički koncipirana tako da odražava hoas. Bez reda i smisla, emocije svih vrsta, od tuge do gneva, straha do beznađa. Opet......moram da budem iskren ovde, koliko god mi se sviđao ovaj eksperiment i koliko god imao par maestralno komponovanih momenata, ovo mi je drugi slabiji momenat albuma. Pucajte, ali tako je. Da se razumemo.....drago mi je da postoji i ne bih ga menjao.

11. In Flanders Fields - Prva pesma Sabatona, gde zapravo Sabatona i nema. Čujemo samo hor. Ovo je verovatno najbolji mogući način da se završi ovakav album o užasima rata. Poema koju je napisao kanadski vojnik John McCrae, a bend je samo radio muziku. Prelepa pesma koja smiruje svu grmljavinu eksplozija i jecaje ranjenika.

Epilog

Mogao bih još da pišem o istorijskoj potpori pesmama, ali.....za tu priliku imamo nešto još bolje. Već neko vreme u toku je Sabaton History Channel na YouTube-u. Malo po malo izbacuju kratke emisije u kojima govore nešto o istoriji iza svake pesme. Voditelj i ko-kreator je verovatno najbolja osoba na kugli zemaljskoj za ovaj poduhvat. Niko drugi nego grand motherfucker himself Indi Najdel. Njegovo znanje istorije je misterija vredna posebne priče. Tako da, svi koji su raspoloženi i imaju sredstava, Patreon je spreman i aktivan, a Patreonce čekaju nagrade u budućnosti,

Još jedna stvar koju sam zamalo zaboravio je činjenica da je Sabaton pre izlaska ovog albuma objavio pesmu "iznenađenja" koja se ne nalazi na njemu. Naime, reč je o pesmi "Bismarck" koja sa strahopoštovanjem peva o brodu, koji je bio najveća zver na sedam okeana. Pesma je rađena za potrebe igre "World of Warships", za koju su i finansirali maestralan spot. Elem......pre izlaska pesme, naivno sam pomislio da će to biti prosečna pesma, poput "Harley from Hell", jer se ipak nije našla na albumu........jedna od najboljih pesama Sabatona koje su ikad snimili......hvala.

I za kraj bilo bi lepo naglasiti da bend koji je ambiciozno krenuo iz malog Faluna pre dvadeset godina, sada ide na svoju američku turneju. A dok mi čekamo negde tamo oko Aprila i nadamo se da nas neće zaobići, zagrevamo se "Velikim ratom". Album je izašao u čak tri zvanične verzije. Regularan album, History edition verzija sa ženskim naracijama o svakoj pesmi i "Soundtrack to Great War" koja zvuči kao orkestracija za film ili predstavu, a u kojoj gostuje i Floor Jansen. Četvrta verzija je posebna CD varijanta sa drugačijim omotom za Patreon saborce.

Posebna zahvalnica za mog kuma Nebojšu Mitrovića i sva sranja koja je morao da mi objašnjava jer sam bio dovoljno lenj da ih tražim sam :)

Od mene toliko za sad.......počinje odbrojavanje tri godine. Great war.....the war to end all wars.

SABATON - THE GREAT WAR - ENGLISH VERSION

With all my heart and soul i am up and cheering for storming Area 51. Aside all world mysteries and secrets that we are going to discover, alienistic cultures and lost technologies, Tesla's forbidden inventions, also where is Molder's sister, we are going to find out the most important thing. What actually is entity that calls itself Joakim Broden and which planet did he came from. Fact is....when someone delivers ninth album like this (Iron Maiden stopped after seventh), something is not right. So....let's summarize in one sentence.
I've waited three fucking years and i reserve all rights to not be objective. After i got that off my chest, let's continue. After "Heroes" album i honestly tried to be as realistic as possible and lower my expectations down to minimum simply because, let's be objective for a second, all good ideas need to dry up once. From "The Last Stand" i expected 50-50 album in terms of quality, and with that i would be completely satisfied. After i spectacularly fucked myself in that calculation and album turned out to be 80-20 in odds of phenomenallity (if this is not real word, it is now), next logical thing was to think that album after will be at least half good. Right? Spectacular fuck up this time ascended to epic scales and forcefully kicked me in stomach which in process hit my unprotected groin. In between spazing and coughing we enter the Great War.
Speculations about theme of the album were colorful from my perspective. For some themes i thought they will appear, for other i purely hoped. The ones i thought indeed appeared, and the ones i hoped for were left in form of salty tears in the corner of my eyes. As the name itself speaks, stories are all form WW1 period, and in difference of "Carolus Rex" or "TLS", this time there is no any concept. For this, band choose most interesting stories and mixed it up in form of eleven songs.




From first listening, musically "The Great War" is standard Sabaton album. Choir choruses, strong, distorted riffs, mixed with keyboard foundation and of course vocal that makes me wanna strip naked, paint myself half blue, wear kilt and while swinging sword, scream Freeedom in strong Scottish accent. Let's be serious for a bit, although they indeed sound like same old Sabaton it's not that simple. They are band that follow formula to success that they created, but aside from that, experiments are no strangers to them. For example, here we have "Red Baron", "The End of the War to End All Wars", even "In Flanders Fields". Let's not forget older ones "Blood of Bannockburn", "Lost Battalion", and "Ballad of Bull".
Second. On this album there is strong feel of riffs that leads through the song, just like musical look a like to some of their old albums. More on that later.
Third. Solos. Great War is probably album with best written and best played solos that they recorded so far. Every song has it's own aria and every single tone seems to be right where it should be. Pure proof that shredding is not everything. Which brings us to number four.
This album, in my humble opinion, could not be recorded with old members. As because of playing quality and live deliverance, as for the fact that this time more band members were involved in process of making and composing new songs. That only brought fresh ideas and their own personal seal of epicness.
Fifth. That experiments i've been rambling about. Best shown in moments like "Red Baron", which is mix of seventies and heavily distorted metal alongside hammond organ. Then, Joakim's singing alone. It seems to me that he is exploring new bass, or deep voice techniques as well as more growl-like ones. Few parts on the album also contain progressive moments which is surprising, but very satisfying. For the end, poem "In Flanders Fields" that will make even the hardest metal chained heart tender.
Sixth. Cover and overall look of Great War. Peter Salai did such an amazing work on that matter, i just cannot believe my eyes. In one picture he managed to capture all hopelessness of war and with one devastated soldier ask us "What was all this for"?
Got tired already......nurse.....scalpel.....dissection begins now.




1. The Future of Warfare - Song that opens this masterpiece. In comparison with opening songs on the older albums (Ghost Division, Primo Victoria, Attero Dominatus, Night Witches) this one is not such hymn-like. Nevertheless it is song that presents Sabaton to new listeners in it's full glory and tells them what to expect from this album. Interesting enough, this song has a bit darker tone to it. Also some new progressive moments that are not standard for Sabaton. Theme of the song is about weapon of future.....designed for mass destruction and full-armored explosive death, called tank.

2. Seven Pillars of Wisdom - We are moving on. Song that leads us through life story of one British, far from his homeland, who with his adventures in middle east gained famous nickname "Lawrence of Arabia". Great song that irresistible sounds like "White death", and everything that resembles anything out of "Coat of Arms" is good in my book.

3. 82nd All the Way - This is legend of 82nd infantry division, and it goes like this. Alvin York, alongside seven of his comrades managed to occupy German machine gun nest, killing 25 and capture 135 people in the process. This part of the lyrics speaks for itself "What Sergeant York achieved that day, Echoes from France to the USA". Definitely one of greatest moments on this album. School example how to best use Sabaton formula to make a hit song.

4. The Attack of the Dead Men - Personally this one is most interestingly-brutal written story. Song name is spot on. Story is about attack on Osowiec fortress, located in what is now Poland, by poison chlorine gas. After they thought everyone died, Germans attacked. Surprisingly for them, Russian defenders responded hard, faces destroyed from gas aftermath, with tissues over mouth, coughing blood, they actually fought them off. Thus they called them "Dead man", because they were literally living zombies. Interesting thing is that this song was to me after first listening nothing special. After more and more repeat, now is at the very top of this album. Special mention to song's bridge (part just before chorus), where everything sloes down, music and singing, literally creating movie scene where gas strikes and hallucinations and death takes on. One of the best moments on Great War.

5. Devil Dogs - Let's take a little break of me just glorifying everything about this album. This is to me first weaker song. Hold on....easy with mouth foam, i said weaker, not bad. Something like "Killing ground" on Carolus Rex. Classical Sabaton song, which (again, to me) does not stand out. If in the future half of all their albums be like this song and i will be happy. "Devil Dogs" is the name for American marines that fought in WW1, and their time being in Belleau forest. Twin brother of "Smoking snakes" musically.

6. The Red Baron - Second single that announced album at it's finest. And what is the best way to start then with Sebastian Bach. No, no, Skid Row does't have anything with this. Although it is classic. Proof number one that Sabaton doesn't afraid to experiment. This one is filled with Hammond Organ, screaming Deep Purple vibe all around, and it's purpose is to honor the most well known pilot that ever flew. Of course it's Red Baron and his "Flying circus" escadrille. First time that they make "shuffle" song.

7. Great War - So far, we learned from experience that every song that bares the same name as album title, has to be metal hymn. Great war did not disappoint on that matter and wears that badge proudly on hairy chest like a badge of honor.  Hymn of this album in every word. and tells the story about mother who received two telegrams about death of her two sons. Third, last son, who heard this decided he is not going home as an envelope, so he was brought back to USA. Special epicness comes in form of choir singing and composition here.

8. A Ghost in the Trenches -  I will use grown up terminology here. Can a man squirt? Yes, he can. Approximately on 2:50 minutes of this song. Who heard it, knows what i'm talking about. Personally, one of top three songs of whole album. Why? I have no idea. Exactly that is why Sabaton is such great band. Because there is no popular opinion on which is the best song or album with Sabaton music. Everyone's favourite is something else. Sabaton is for that band for everybody. This one sings about absolute madman named Fancis Pegahmagabow, who aside being one of most well known sniper in the war, he was also real life ghost. At night he would cross to the enemy trenches undetected and steal ammo, food and medications, returning it to the canadians. Under fire......UNDER FIRE!

9. Fields of Verdun - This one i cannot just tell in few sentences. Longest battle, that lasted nearly one year! To be precise 303 goddamn days. It's dedicated to French heroism in defense of Verdun. And yeah....it was bloody and gory as it could be. Music itself is thing that makes Sabaton the best bend on fucking earth. If someone new who hears Verdun for the first time, and Sabaton whatsoever doesn't like it, then good luck finding happiness in pop music and good luck getting chorus out of your head. With all right this was first single and music video material.




10. The End of the War to End All Wars - Imagine a scene......soldier stands on top of endless bodies, in sea of blood and ammo shells. War ended. Finally. Great war. War that supposed to define further history of mankind and bring peace. And has it? Soldier asks himself here: "Was this worth it", "Why all this blood needed to be spilled and what we got out of it"? Musical concept supposed ro represent chaos. No order or sense, emotions of all kind, from sorrow to anger, fear to hopelessness. And once again......i need to be honest. As much i like this song, and as much it had some masterful composed sections, this is second weakest moment on album. Shoot, but it is how it is. Let's be perfectly clear. I'm glad it exist and i wouldn't change it for anything.

11. In Flanders Fields - First Sabaton song where there is no Sabaton. We hear only choir. This is probably the best possible way to end album like this about horrors of war. Poem, written by Canadian soldier John McCrae, and band only composed music to his lyrics. Beautiful song that calms down thunder of explosions and screaming of the wounded.

Epilogue 

I could go on and on about history of each song, but i god sometging even better. For some time now, Sabaton History Channel on YouTube is active and strong. Little by little they make short episodes about history behind each song. Host and co-creator is none other than grand motherfucker Indy Neidell, a man who's history knowledge is mystery by itself. So....if you are willing for billing, patreon is ready and the awards are going to be awesome.

Another thing i nearly forgot about is the fact that before album came out, Sabaton announced "surprise" song that wasn't on the album. It was of course "Bismarck", that pays respect to the most fearful ship across seven seas. Song is done as a collaboration with game "World of warships", to which they also did movie-like video for. Before song officialy premiered, i thought it will be average song like "Harley from hell" or something like that......but no.....one of the best song Sabaton ever recorded.

And for the end (finally), it would be nice to say that the band, that started with nothing but ambition 20 years ago in small town of Falun, now headlines American tour.....yeah. And whilst we wait for April and keep fingers crossed that we'll be in the tour, preparations are in place with Great war. Album came out in three different versions. Regular album, History edition version with narration about every song and "Soundtrack to Great War" that sounds like orchestrated soundtrack to a movie or theater show, featuring amazing Floor Jansen as a guest. Forth version is specially done for patreon supporters.

Special thanks to my best man Nebojša Mitrović and all the shit he was forced to explain to me, because i was to lazy to search for myself :)

From me that's it so far........three year countdown begins now. Great war.....the war to end all wars